Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) pozdravio je napore Komisije da uskladi mjere kojima se uređuje dobrovoljni povratak migranata i njihova reintegracija u zemlju podrijetla, ali je i izrazio sumnju u izvedivost nekih od iznesenih prijedloga i zabrinutost da bi se dobrovoljni povratak mogao pretvoriti u protjerivanje migranata iz EU-a.

EGSO je naglasio da dobrovoljni povratak uglavnom ne funkcionira kako treba zbog toga što zemlje podrijetla nisu u dovoljnoj mjeri uključene i što se migranti nereguliranog statusa često ne žele vratiti.

Odbor je svoj stav iznio u mišljenju „Strategija dobrovoljnog povratka i reintegracije“ usvojenom na rujanskom plenarnom zasjedanju, u kojem pobliže sagledava strategiju, koja je jedan od ključnih ciljeva novog pakta o migracijama i azilu.

EGSO je ponovio svoju prethodnu zamjerku, a to je da pakt, umjesto da promicanjem zakonite i sigurne mobilnosti osigura sveobuhvatan pristup upravljanju migracijama, neregularne situacije gotovo isključivo rješava na granicama ili dobrovoljnim i prisilnim povratkom. EGSO to smatra strateškom slabošću EU-ove politike migracija i azila.

„Neregularne situacije moramo rješavati prije nego što do njih uopće dođe. To znači da moramo osigurati sigurne i djelotvorne načine ulaska u EU. Uspijemo li u tome, broj ljudi koji pristižu neregularnim putem mogao bi se smanjiti“, izjavio je izvjestitelj mišljenja José Antonio Moreno Díaz.

Postojeći nesustavan pristup ima dosta mana.

Moguće je da poticaji koji se trenutno pružaju zemljama podrijetla te zemlje zapravo odvraćaju od pokušaja da smanje migrantske tokove jer se programi u okviru kojih se ti poticaji nude temelje na pretpostavci da postoje osobe koje se nalaze u neregularnim situacijama.
EGSO je izrazio posebnu zabrinutost zbog toga što je jedan od ciljeva pakta povećati broj brzih dobrovoljnih povrataka s vanjskih granica EU-a.

„Jesu li ti brzi povraci zaista dobrovoljni ili se radi o protjerivanju? Bojimo se da bi ‘dobrovoljni povratak’ mogao postati eufemizam za protjerivanje ili financijsku kompenzaciju koja se isplaćuje zemljama odredišta koje prihvaćaju povratnike, pri čemu se želje povratnika ili, što još više zabrinjava, njihova prava, ni u jednom trenutku ne uzimaju u obzir“, rekao je Moreno Díaz.

EGSO je zaključio da se suradnja s trećim zemljama u svakom pogledu mora temeljiti na njihovom poštovanju međunarodnog javnog prava i zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.