Nicoletta Merlo 

Pripravništvo mladima omogućuje da se upoznaju sa svijetom rada i njegova je svrha usmjeravanje i osposobljavanje. Pripravništva su se razvila posvuda u Europi, među ostalim zahvaljujući europskom programu Garancija za mlade. U Preporuci Vijeća o kvalitativnom okviru za pripravništvo iz 2014. državama članicama pružaju se dragocjene smjernice za korištenje tog instrumenta. 

Nažalost, s vremenom je došlo do zlouporaba i anomalija u načinu na koji se pripravništvo provodi, uz porast broja slučajeva iskorištavanja mladih pripravnika kao jeftine radne snage za zamjenu radnika, a da oni pritom nisu imali pristup odgovarajućim zaštitnim mjerama i socijalnoj zaštiti. 

EGSO stoga podržava cilj Europske komisije da poboljša kvalitativni okvir za pripravništvo u Europi, naročito kad je riječ o jačanju komponente učenja i osposobljavanja i o suzbijanju zlouporabe i iskorištavanja. 

Međutim, dva prijedloga Komisije, koji uključuju ažuriranu preporuku Vijeća i direktivu, bave se samo nekim pitanjima i u nekim su aspektima problematični: 

• u njima se na isti način pristupa svim oblicima pripravništva, odnosno ne uzimaju se u obzir razlike između različitih vrsta pripravništva i njihovih svrha ili različitih primjena u državama članicama; 
• nisu predviđene nužne mjere za sprečavanje zlouporabe pripravništva od samog početka i ne postoje obvezujuća pravila za podizanje standarda kvalitete; i 
• kad je riječ o prijedlogu direktive, zbog ograničavanja područja primjene samo na one pripravnike koji se smatraju radnicima ili koji su u radnom odnosu (što je slučaj u manje od polovine država članica) smanjuje se broj osoba obuhvaćenih direktivom i dolazi do rizika da se očekivani rezultati neće postići. 

Smatram da bi radi poboljšanja kvalitete pripravništva najprije trebalo utvrditi minimalne kriterije kvalitete za svaku vrstu pripravništva, čime bi se od samog početka ograničila zlouporaba. Tim bi se kriterijima trebale osigurati osnovne zaštitne mjere i snažan naglasak na osposobljavanju, kao i predanost tome da se uz pomoć odgovarajućih mjera, među ostalim jačanjem sustava inspekcijskih pregleda, suzbija svaka zlouporaba. 

Povrh toga, iako ne možemo govoriti o plaćama jer se pripravnici u većini slučajeva ne smatraju radnicima i pripravništvo se uglavnom ne smatra radnim odnosom, kako bi taj instrument bio svima dostupan, važno je stati na kraj neplaćenom pripravništvu uvođenjem obavezne naknade koja se ne bi mjerila samo na temelju zadaća i odgovornosti koje pripravništvo podrazumijeva već bi se uzimali u obzir i mogući troškovi koje pripravnici moraju snositi kako bi stekli to iskustvo. 

Naposljetku, treba posvetiti više pozornosti ulozi koju socijalni partneri mogu imati u provedbi relevantne uredbe na nacionalnoj razini, kao i u praćenju i kontroli korištenja tog instrumenta.