Giuseppe Guerini: ekonomija digitalnih platformi fenomen je u velikoj ekspanziji koji prelazi granice Europske unije

Digitalne platforme grade „virtualni prostor“ u kojem se odvijaju interakcije i razmjene koje su mnogo više od jednostavnog odnosa ponude i potražnje te mogu imati sve sofisticiraniju moć kontrole i utjecaja na radnike, pružatelje usluga i korisnike. Ali one su ujedno i izvanredna prilika za uvođenje disruptivnih inovacija jer potrošačima nude nove usluge i stvaraju nove mogućnosti zapošljavanja. To postižu putem sustava profiliranja i opsežne upotrebe podataka te primjenom sustava umjetne inteligencije i algoritama koje određuju oni koji upravljaju platformama.

Kako se taj fenomen sve više širi, pojavilo se i više vrsta radnih odnosa koji se uspostavljaju putem digitalnih platformi: samozapošljavanje, povremena suradnja ili individualizirani ugovori o radu. U tom kontekstu zadruge koje osnivaju radnici mogu biti zanimljiv instrument za povećanje stabilnosti radnih odnosa, u kojima glavnu ulogu imaju izravno radnici, koji su ujedno i vlasnici platforme i algoritama koji njome upravljaju.

Što je zadružna platforma?

Demokratski vođeno poduzeće uz sudjelovanje zainteresiranih dionika osnovano u obliku zadruge koje organizira proizvodnju i razmjenu robe i usluga putem informatičke infrastrukture i protokola koji su u interakciji s raznim fiksnim i mobilnim uređajima.

Kao i svaka zadruga, i zadružne platforme u vlasništvu su onih koji o njima najviše ovise i oni njima upravljaju, a to su, dakle, radnici, korisnici i drugi dionici. Naravno, pritom se vodi računa o odgovarajućim ugovornim odredbama za članove-radnike bez obzira na to rade li kao zaposlenici ili u statusu samozaposlenih osoba.

Stoga je u provedbu europske strategije za digitalnu tranziciju važno uključiti inicijative za potporu stvaranju zadruga za upravljanje digitalnim platformama, među ostalim u cilju promicanja zajedničkog vlasništva nad digitalnim uslugama, podacima i tehnološkom infrastrukturom, čime bi se omogućila veća diversifikacija gospodarskog okruženja i širenje ekonomske demokracije, i u kontekstu digitalne organizacije rada i poduzeća. Kao što je istaknuto u mišljenju, postoje određena ograničenja u pogledu pravne sigurnosti za radnike i potrošače koji djeluju putem platformi, pa je s jedne strane važno prepoznati ulogu socijalnog dijaloga i s druge strane ulogu koju u tom kontekstu mogu i trebaju imati organizacije socijalne ekonomije.

EGSO se u ovom mišljenju pravovremeno i dosljedno bavi pristupom Europske komisije reguliranju rada radnika putem digitalnih platformi, ali i širom međunarodnom raspravom o fenomenu zadružnih platformi, čime pokazuje svoj angažman i sposobnost da zastupa europsko civilno društvo i njegove dionike.