EGSO-ova Skupina radnika

U vrijeme kada razne krize i tranzicije pogađaju svijet rada, socijalni dijalog može biti ključni instrument za postizanje triju ključnih ciljeva, a to su: predviđanje promjena proizašlih iz zelene, digitalne i demografske tranzicije i upravljanje tim promjenama; poboljšanje prevencije nesreća na radu i profesionalnih bolesti; povećanje pripravnosti za potencijalne buduće zdravstvene krize.

Uz socijalni dijalog, Europska unija mora po potrebi donijeti nove regulatorne mjere kao i smjernice za slučajeve kao što su rad na daljinu i ažuriranje europskog okvirnog sporazuma iz 2002.

Pandemija je prilika za stvaranje novih zajedničkih kapaciteta za suočavanje s budućim krizama i ublažavanje njihovih posljedica po sigurnost i zdravlje na radu. Planovi oporavka trebali bi omogućiti jačanje uloge socijalnih partnera u državama članicama u kojima je njihov položaj najslabiji.

Potrebno je temeljito pratiti troškove profesionalnih bolesti kao što su srčane bolesti i sindrom izgaranja na poslu kako bi se utvrdile relevantne mjere na odgovarajućoj razini za „viziju nula“ čiji je cilj iskorijeniti sve smrtne slučajeve povezane s radom u EU-u.

Mjere za sigurnost i zdravlje na radu koje se provode putem socijalnog dijaloga pozitivno utječu na zdravlje radnika, mogu poboljšati profitabilnost poduzeća i smanjiti troškove liječenja i izostajanja s posla. Procjenjuje se da trošak ozljeda i bolesti povezanih s radom za društvo iznosi 3,3 % BDP-a EU-a, (476 milijardi EUR), odnosno više od polovine sredstava iz plana oporavka.

Zato obučavanjem dionika socijalnog dijaloga, podizanjem svijesti o novim rizicima te jačanjem i širenjem dostupnih resursa moramo razviti kulturu prevencije.

Dvostrani pregovori europskih socijalnih partnera od iznimne su važnosti za rješavanje problema sigurnosti i zdravlja na radu. Međutim, primjena autonomnih sporazuma ponekad je neujednačena jer ovisi o relativnoj snazi socijalnog dijaloga i raznolikosti sustava radnih odnosa u državama članicama. Zbog toga je potrebna regulacija u određenim područjima, kao što su psihosocijalni rizici i mišićno-koštani poremećaji. (prp)