Bjelorusi su se znatno promijenili. Od 2020. razvio se dinamičan narodni pokret koji je rezultirao masovnim prosvjedima, najvećima od raspada Sovjetskog Saveza. Za razliku od prethodnih izbora, pokret je predstavljao građane iz svih društvenih slojeva, ujedinjene pomoću kanala društvenih medija, a vodstvo su preuzele žene.
Bjeloruski diktator Aleksandar Lukašenko izgubio je potporu i legitimnost u očima naroda, čija ga je masovna mobilizacija prestrašila. Njegov je režim tada ušao u borbu za opstanak i svoje napore usmjerio na ušutkavanje svakog izraza neslaganja. Prva žrtva bilo je civilno društvo.
Došlo je do najviše razine represije od proglašenja neovisnosti te zemlje. Od kolovoza 2020. pritvoreno je oko 40 000 osoba. Broj priznatih političkih zatvorenika narastao je na skoro 1000 te i dalje raste.
Usprkos tome, Bjelorusi se nisu predali. Stvorili su strukture koje će postati temelji nove Bjelorusije. Razvili su reforme i prikupili financijska sredstva kako bi pružili pomoć onima kojima je potrebna i jedni drugima. Dvije najveće inicijative skupnog financiranja, BySol i ByHelp, podijelile su 7 milijuna USD za pružanje financijske i pravne pomoći žrtvama represije. Režim je zauzvrat optužio te kampanje za financiranje ekstremizma i pokrenuo kaznene postupke protiv njihovih pokretača. U nekim je slučajevima onima koji su primili pomoć iz tih inicijativa zamrznut bankovni račun.
Kad se Lukašenkov režim žestoko obračunao s prosvjednicima, borci za ljudska prava neumorno su dokumentirali brutalnost države i borili se za oslobađanje političkih zatvorenika. Unatoč tome što je više od 100 internetskih stranica blokirano, a sve velike neovisne medijske kuće istjerane iz zemlje, građani su sami objavljivali i distribuirali novine i novinarima u inozemstvu slali izvješća o svojim iskustvima. Iako su trenutačno u zatvoru 32 medijska djelatnika, protok informacija nikad nije zaustavljen.
Aktualno civilno društvo u Bjelorusiji odlučno je, otporno i kreativnije od države, ali je i pod ekstremnim pritiskom. Uhićenjima i novčanim kaznama organizacijama se uskraćuju ljudski resursi. Mnoge su se premjestile u druge zemlje, obustavile svoje aktivnosti ili su svoj rad morale sakriti pred režimom. Raspušteno je više od 300 nevladinih organizacija. Već ograničene mogućnosti financiranja u Bjelorusiji postale su još manje.
Zato je sada hitno potrebno da demokratski svijet preispita svoju strategiju pružanja potpore civilnom društvu u Bjelorusiji. Glavni je zadatak očuvati organizacije na terenu i pomoći onima koje su morale pobjeći.
● U prvom redu, donatorske organizacije trebale bi uzeti u obzir povećane operativne troškove u kontekstu represije i premještanja, kao i smanjene mogućnosti civilnog društva za stjecanje sredstava u Bjelorusiji.
● Potrebno je uzeti u obzir to da aktivnosti koje se provode iz inozemstva imaju drugačiji oblik. Velika većina organizacija trenutačno može postojati samo u inozemstvu, a aktivnosti unutar zemlje u većini slučajeva mogu biti neformalne i ograničene. Iako to predstavlja velik izazov, važno je pružiti potporu ljudima unutar države, jer se u njoj i dalje nalaze zaposlenici brojnih organizacija.
● Mnoge organizacije trenutačno nemaju slobodu u planiranju strategije jer primaju potporu u okviru kratkoročnih projekata koji traju najviše godinu dana. Ključno je ponuditi više mogućnosti dugoročne i infrastrukturne potpore. To se posebno odnosi na organizacije koje su premještene, kako bi nastavile komunikaciju s ciljnim skupinama u Bjelorusiji. Potrebno je izgraditi i održavati horizontalne veze među aktivistima i inicijativama.
● Uz to, donatori i provjereni korisnici trebali bi razmjenjivati informacije kako bi osigurali da se potpora iskoristi na najbolji mogući način i da njome ne manipuliraju prorežimske organizacije.
Lukašenko želi Bjelorusiju zadržati u mraku. Medijima je potpora potrebna više nego ikad prije.
● Prvo, novinarima treba pružiti hitnu potporu koja bi trebala uključivati pravnu, financijsku i psihološku pomoć.
● Drugo, ključna je institucijska potpora kako već etabliranim medijskim kućama tako i razvoju decentralizirane mreže blogova i komunikacijskih kanala unutar Bjelorusije. Ljudi žude za novim informacijama.
● Treće, trebalo bi poduprijeti snažnije mjere za suzbijanje propagande i dezinformacija. Ključno je spriječiti nadzor interneta i bjeloruskim novinarima pružiti alate za zaobilaženje cenzure i povećanje njihove digitalne pismenosti. To je značajna sastavnica kojom se doprinosi promicanju suverenosti države.
Pružanje potpore civilnom društvu iziskuje dugoročnu strategiju koja bi bila dovoljno fleksibilna i kreativna. Doprinijela bi stvaranju kulture opozicije i pokretanju rasprava koje se temelje na uzajamnom poštovanju, kao i jačanju procesa preobrazbe.
Hanna Liubakova
Manje