„Moramo ići dalje od Pakta o stabilnosti i rastu”

EGSO info: Kakvo je stajalište EGSO-a o prijedlogu Komisije za novo gospodarsko upravljanje?

Javier Doz: Komisija je pripremila ovaj prijedlog imajući u vidu da u siječnju 2024. prestaje opća klauzula o odstupanju sadržana u Paktu o stabilnosti i rastu i da mnoge države članice EU-a imaju visoke razine deficita i duga kao posljedicu pandemije. Prijedlogu je vjerojatno prethodilo kritičko razmatranje negativnog utjecaja striktne primjene odredaba Pakta o stabilnosti i rastu na političko upravljanje velikom recesijom.

Iako se u prijedlogu zadržavaju ograničenja deficita i duga (3 % odnosno 60 % BDP-a), način i rokovi za postizanje tih ciljeva fleksibilniji su i prilagođeni situaciji u svakoj državi članici.

Osim toga, pravila su pojednostavnjena tako što je stopa rasta neto primarnih rashoda postala ključni pokazatelj, tj. iz izračuna su isključene kamate na dug, naknade za nezaposlene i rashodi financirani diskrecijskim mjerama ili fondovima EU-a. Glavna su novost četverogodišnji do sedmogodišnji fiskalnostrukturni planovi koje će svaka vlada dogovarati s Komisijom, a koji će uključivati ​strukturne reforme.

Komisija je 26. travnja objavila dva prijedloga uredbi i jedan prijedlog direktive kojima se mijenjaju ciljevi Pakta o stabilnosti i rastu koji se odnose na koordinaciju ekonomskih politika i proračunski nadzor, postupak u slučaju prekomjernog deficita i zahtjeve proračunskih okvira. Pod pritiskom njemačke vlade odredbe iznesene u priopćenju iz studenoga dodatno su pooštrene, posebno obveza da zemlje s deficitom većim od 3 % BDP-a moraju na godišnjoj razini smanjiti svoj dug za 0,5 % BDP-a te da se, ako zemlja odstupa od svojeg srednjoročnog plana, automatski primjenjuje postupak u slučaju prekomjernog deficita.

Iako EGSO podržava ključne elemente paketa koji je predstavila Komisija, fiskalnostrukturne planove prilagođene svakoj zemlji i fleksibilizaciju elemenata Pakta o stabilnosti i rastu, smatra da treba zadržati uvjete postavljene u izvornom prijedlogu iz studenoga i poziva na raspravu o potrebi izlaska iz okvira utvrđenog 1997.

EGSO smatra i da bi se trebalo pozabaviti, među ostalim, pitanjem stvaranja „trajnog fiskalnog kapaciteta” EU-a kako bi se mogla financirati sve šira lepeza „europskih zajedničkih dobara”. EGSO također smatra da bi uključivanje nacionalnih parlamenata, lokalnih i regionalnih vlasti, socijalnih partnera i organizacija civilnog društva u pripremu fiskalnostrukturnih planova ojačalo nacionalnu odgovornost za obveze sadržane u planovima.

EGSO smatra da je potrebno zajamčiti diferencirani pristup ulaganjima u fiskalnostrukturne planove, posebno u područjima zelene tranzicije i obrane, jačati ciljeve ulaganja i reforme u pogledu socijalnih pitanja i zapošljavanja te temeljito revidirati metodologije za analizu održivosti duga i participacije vlada i neovisnih nacionalnih fiskalnih tijela u definiranju pojma „putova tehničke prilagodbe” za smanjenje duga.