Pandemija je dovela do ponovne pojave granica u Europi, ponekad čak i unutar iste zemlje. Moglo bi se pomisliti da se zbog toga smanjio prostor za prekograničnu suradnju među regijama i gradovima, no dogodilo se upravo suprotno.

Kako je bilo živjeti u izolaciji u Bugarskoj? Za dinamičnu i energičnu zaljubljenicu u aktivnosti na otvorenom poput mene bilo je teško. Bilo je mnogo ograničenja. Morali smo ostati kod kuće i mogli smo izaći samo tijekom radnog vremena ključnih trgovina kako bismo kupili hranu, lijekove ili proizvode za kućanstvo. Unutar i izvan trgovina morali smo držati fizičku distancu od najmanje 1,5 m. Bilo je dosta komplicirano: kad god biste napustili Sofiju, morali ste ispuniti obrazac u kojem su navedeni razlog i mjesto odlaska, koji ste morali predočiti policiji na zahtjev.

Dobra je vijest da je stanovništvo postalo u puno većoj mjeri samodostatno i počelo više cijeniti lokalnu hranu, lokalne dobavljače i kratke lance opskrbe hranom. Povećala se potražnja za hranom s poljoprivrednih gospodarstava i hranom kupljenom izravno od uzgajivača. Lokalnim inicijativama promiču se vrtlarstvo i proizvodnja povrća i začinskog bilja manjeg opsega.

Tržnice, koje su tradicionalno mjesto za prodaju hrane, sjemena, sadnica povrća, voća i povrća te cvijeća, i dalje su otvorene. Zadržavanjem tržnica otvorenima – uz poštovanje strogih mjera sigurnosti – doprinosi se očuvanju dojma normalnosti i poznate rutine.

U planinskim područjima vrlo su aktivne i lokalne akcijske grupe, koje prikupljaju i dijele korisne kontakte na svojim internetskim stranicama kako bi tijekom epidemije dodatno poduprle lokalne proizvođače domaće hrane.

Zbog raznih ograničenja putovanja i kontakata moja je organizacija morala otkazati mnoge fizičke sastanke i događanja koja obično olakšavaju pokretanje zadružnih inicijativa i informiranje o njihovim rezultatima. No, ta ograničenja nisu zaustavila naše aktivnosti – daleko od toga. Nastavljamo učinkovito surađivati kako bismo planinske regije učinili jačima i još otpornijima. U nekim smo slučajevima prilagodili naše planove rada i sad razvijamo zajednička rješenja kako bismo ranjivim regijama i gradovima u EU-u pomogli da se bolje nose s trenutačnom izvanrednom situacijom.

Osnovali smo platformu „Pružiti ruku pomoći“ (Giving a hand) kako bismo poticali solidarnost u ruralnim područjima. Njome se promiče solidarnost među ljudima povezivanjem osoba kojima je potrebna pomoć s volonterima koji su spremni doslovno „pružiti ruku pomoći“. Njezine trenutačne aktivnosti usmjerene su na pomoć ranjivim, starijim osobama i osobama s invaliditetom pri kupnji potrepština ili kućanskim poslovima (ne pružanju osobne njege) te na organiziranje usluga čuvanja djece za roditelje koji moraju raditi i ne mogu pronaći drugo rješenje za svoju djecu.

U ruralnim i planinskim područjima pokrenuo se pregršt drugih inicijativa koje pokazuju da u našim zajednicama postoji velika otpornost i snažan osjećaj za uzajamnu pomoć. Tijekom ovog razdoblja naučila sam da ne bih smjela odgađati svoje životne projekte! Aktivnost nas spašava u teškim vremenima.