Od gotovo 500 milijuna ljudi koji žive u EU-u, otprilike polovina su žene. Prema studiji Agencije Europske unije za temeljna prava iz 2014., otprilike jedna trećina žena u EU-u doživjela je nasilje u nekom trenutku života samo zato što su žene.

Posrijedi je epidemija nasilja nad ženama: nasilja u njihovim vezama, u obitelji, na poslu, na ulicama itd. To je oblik terorizma nad ženama: svake godine tisuće žena, i to zbog puke činjenice da su žene, biva žrtvama ubojstava, ranjavanja, zlostavljanja, ponižavanja, silovanja, napada, uvreda, poruga, prijetnji i mnogih drugih pojava.

Stoga je nasilje nad ženama nasilje nad ljudskim pravima jer se ljudska prava žena – na fizički i psihički integritet, sigurnost, nediskriminaciju, privatnost itd. – krše samo zato što su žene.

Stoga su vlasti država članica i institucije EU-a dužne štititi ljudska prava žena: Prijedlog direktive koji je Komisija predstavila 8. ožujka – na Međunarodni dan žena – jedan je od ključnih i prijeko potrebnih prvih koraka.

EGSO pozdravlja zakonodavnu novost koju predstavlja Direktiva o suzbijanju nasilja nad ženama uz pomoć intersekcijskog pristupa. Takvu direktivu šira javnost smatra vrlo poželjnom.

Nadalje, s obzirom na doseg i opseg višestrukih oblika nasilja s kojima se suočavaju žene, politike za njihovo suzbijanje ne smiju biti neutralne nego moraju imati jasnu i nedvosmislenu rodnu perspektivu, osmišljenu na način koji olakšava razumijevanje njihove važnosti i djelotvornosti.

U Europskoj uniji postoji potreba da se raspravlja o nasilju nad ženama, osmisle mehanizmi za definiranje kažnjivog ponašanja poput nasilja te uvedu kazne i odrede otegotne okolnosti. No isto tako treba uvesti postupke za zaštitu žrtava, zajamčiti siguran pristup sudskim postupcima, pružati potporu i uvesti mehanizme integracije za žrtve.

EGSO smatra da bi u socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje trebalo uključiti posebne mjere kako bi se žrtvama nasilja nad ženama zajamčilo zadržavanje posla, a onim žrtvama koje traže posao zajamčilo uključivanje na tržište rada.

Ujedno dobro znamo da se društveni problemi ne mogu rješavati isključivo pred sudovima, da kažnjavanje ne bi smjelo biti jedino sredstvo i da stoga treba provoditi multidisciplinarne politike prosvjećivanja i osvješćivanja: odgojno-obrazovnim mjerama trebamo spriječiti pojavu zlostavljača i osigurati da se obrazovanje odvija u okruženju koje promiče ravnopravnost i poštovanje različitosti.

S obzirom na ulogu koju obrazovanje ima u oblikovanju rodnih uloga i stereotipa, njegovu bi preventivnu ulogu trebalo uključiti u sve faze obrazovanja, i to posebno u obliku sveobuhvatnog spolnog odgoja, a u institucionalnu suradnju izričito uključiti obrazovnu zajednicu, organizacije civilnog društva (posebno feminističkih udruga), socijalne partnere i pogođene zajednice.

I naposljetku, EGSO je duboko zabrinut zbog djelovanja krajnje desnice usmjerenog na borbu protiv prijedlogâ za jednakost muškaraca i žena, a posebno zbog sustavnog poricanja strukturnog nasilja nad ženama, koje žene doživljavaju zbog puke činjenice da su žene. To poricanje ne samo da potkopava suživot muškaraca i žena u jednakosti već predstavlja i udar na vrijednosti i načela iz članka 2. UEU-a.