Prijetnja Kremlja da će ukinuti dostavu ruskog plina širi se Europom. Uz Poljsku i Bugarsku, popisu zemalja koje su pale u nemilost ruske vlade i doživjele prekid opskrbe plinom pridružile su se Finska, Danska i Nizozemska.

Europska komisija objavila je 18. svibnja svoj 300 milijardi eura težak plan „REPowerEU“ za prekid uvoza ruske nafte do 2027. Vlade EU-a nastoje pronaći odgovor na pitanje kako što brže zamijeniti opskrbu energijom iz Rusije. Ubrzavaju uvođenje energije iz obnovljivih izvora i posežu duboko u džep kako bi izgradile infrastrukturu potrebnu za uvoz ukapljenog prirodnog plina i punjenje skladišta plina. Također tragaju za mogućnostima uštede energije i zamjene plina. U međuvremenu vrijeme otkucava i nitko ne zna tko će biti sljedeća meta u ruskom ruletu. Situacija je bez sumnje izuzetno ozbiljna i iziskuje dosad neviđene mjere.

Dodatna ulaganja u infrastrukturu i uvođenje energije iz obnovljivih izvora nisu jednostavan pothvat, posebno sada kad se gospodarstva oporavljaju od posljedica pandemije COVID-a 19. Svaki potrošeni euro mora biti proizveden u gospodarstvu koje se trenutačno suočava s visokom inflacijom, a svaki posuđeni euro ima svoju cijenu i pridonosi riziku od zaduženosti. Istodobno, prema tržišnim pravilima veća potražnja dovodi do porasta cijena. Povrh toga, zbog dodatnih troškova sigurnosti i zaštite uzrokovanih ratom postoji opasnost od još većeg rasta cijena energije. Suočavamo se i s još jednim izazovom – prekidom u lancima opskrbe koji otežava uvođenje energije iz obnovljivih izvora.

Kako bi se ubrzalo uvođenje čistih tehnologija, plan „REPowerEU“ s pravom je usmjeren na brže izdavanje dozvola, a novi projekti u području energije vjetra i sunca proglašavaju se pitanjem od „prevladavajućeg javnog interesa“. Također se poziva na to da se na nacionalnoj razini uvedu glavna područja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora u područjima s niskim rizikom za okoliš, što je u skladu s mišljenjem EGSO-a o Komunikaciji „REPowerEU“. Istodobno se predlaže povećanje ciljne vrijednosti EU-a u pogledu energije iz obnovljivih izvora na 45 % do 2030., što je povećanje u odnosu na ciljnu vrijednost od 40 % koja je predstavljena prošle godine, kao i povećanje u odnosu na ciljnu vrijednost za energetsku učinkovitost s 9 % iz srpnja 2021. na 13 %. Predlaže se i da solarne ploče postanu obvezne za javne zgrade i nove stambene zgrade do 2025. odnosno 2029. S obzirom na trenutačnu situaciju na tržištu, jasno je da postizanje tih ciljeva jednostavno nije tehnički izvedivo. Ambicioznost je dobra, ali moramo voditi računa o tome koliko su naši ciljevi realistični i vjerodostojni.

Komisija u planu ističe i da će uskraćivanje ruskog plina zemljama dovesti do većih i nestabilnijih cijena energije u Europi. Situacija iziskuje ciljane privremene mjere u državama članicama koje će u što manjoj mjeri narušiti tržište EU-a ili mjere na razini EU-a koje neće ugroziti napore u pogledu dekarbonizacije i opskrbe energijom. Sve u svemu, intervencije na tržištu mogle bi ugroziti dugoročne ciljeve jer će izazvati nesigurnosti u pogledu ulaganja i obeshrabriti dekarbonizaciju u sektoru energetike.

Europsko tržište električne energije dokazalo je da može biti operativno u pogledu izbjegavanja ograničenja ili čak potpunog prekida opskrbe strujom u nekim područjima. Od presudne će važnosti biti solidarnost među državama članicama na europskom tržištu električne energije, i to ne samo uoči predstojeće zime nego i uoči sljedećeg okretanja cilindra u igri ruskog ruleta.

Alena Mastantuono, članica EGSO-a