EGSO smatra da je situacija u Bjelorusiji europsko pitanje kojem treba posvetiti odgovarajuću pozornost. EU i njegove države članice mogli bi pomoći u prenošenju i širenju neovisnih vijesti iz Bjelorusije diljem Europe na način da ih učine dostupnima na drugim jezicima. 

Od bjeloruskih predsjedničkih izbora održanih u kolovozu 2020., koje su oporba i zapadne demokracije proglasile namještenima, autoritarni režim Aleksandra Lukašenka poduzeo je rigorozne mjere kako bi ugušio dotad nezabilježen prosvjedni pokret u zemlji i poveo masovni napad na civilno društvo i informativne medije. Više od 35 000 ljudi je uhićeno, policija ih je na tisuće pretukla, a nekoliko je prosvjednika ubijeno. 

Tijekom cijelog tog razdoblja novinari, blogeri i pisci izvještavali su o prosvjedima, dokumentirali policijsku brutalnost i pružali vjerodostojne informacije, tražeći po gradu funkcionalne internetske veze kako bi objavili snimke te nastojeći izbjeći uhićenje. Zahvaljujući njima cijeli je svijet upoznat s dosad neviđenom krizom ljudskih prava u Bjelorusiji. Važno je iskazati priznanje nevjerojatnom radu bjeloruskih novinara, naporima koje poduzimaju te činjenici da riskiraju vlastite živote i ponekad dovode svoje obitelji u opasnost samo da nam predoče istinu. Osim toga, važno je odati počast svim hrabrim i mirnim prosvjednicima koji su uspjeli pronaći izuzetno kreativne načine izražavanja protivljenja.

EGSO ističe da je situacija u Bjelorusiji europsko pitanje kojem treba posvetiti odgovarajuću pozornost. EU i države članice mogli bi pomoći u prenošenju vijesti iz Bjelorusije široj publici povezivanjem s raznim neovisnim novinskim agencijama iz Bjelorusije i stavljanjem njihova sadržaja na raspolaganje na drugim jezicima. 

U nedavnom informativnom izvješću EGSO navodi ključne korake koje bi države članice EU-a mogle poduzeti za potporu neovisnim medijima u Bjelorusiji, a potencijalno i drugim zemljama:

  • davanje globalnog primjera potpore slobodi medija u kriznim situacijama pružanjem pomoći, davanjem utočišta u hitnim slučajevima i ukidanjem viza za bjeloruske novinare koji bježe od represije;
  • uspostava europskog fonda i nacionalnih fondova za potporu bjeloruskim slobodnim medijima i novinarima, a taj bi se model potencijalno mogao proširiti na druge zemlje pod diktaturom. To bi trebalo uključivati pomoć u nuždi za ugnjetavane i premještene novinare kojima je potrebna pravna, financijska i psihološka potpora;
  • razvoj strategije kojom bi se potpora usmjerila tako da se novinarima pomogne da i dalje obavljaju svoj posao; 
  • pronalaženje načina da se bjeloruski neovisni novinari integriraju u nacionalne medijske kuće država članica EU-a i da im se pruže mogućnosti stipendiranja;
  • povećanje pomoći i osiguravanje fleksibilnosti zahvaljujući smanjenju birokracije za dobivanje financijske potpore EU-a;
  • pronalaženje alternativnih načina osiguravanja internetskih veza iz EU-a ako državni pružatelji usluga onemoguće pristup; 
  • potpora inovacijama u prijenosu informacija; 
  • prestanak isporuke opreme ili softvera koji se upotrebljava za cenzuru interneta i internetskih stranica u Bjelorusiji te sankcioniranje nacionalnog telekomunikacijskog poduzeća Beltelecom, koje ima monopol na protok međunarodnog internetskog prometa i odgovorno je za blokiranje pristupa internetu u zemlji;
  • sprečavanje nadzora interneta i pružanje alata bjeloruskim novinarima za zaobilaženje cenzure i povećanje njihove digitalne pismenosti. 

EGSO isto tako smatra da bi EU na popis subjekata podvrgnutih sankcijama hitno trebao dodati sve suce, tužitelje i policijsko osoblje koji sudjeluju u progonu novinara i aktivista.

Tatjana Babrauskienė, članica EGSO-a