EGSO info: Suočeni s ruskim ratom protiv Ukrajine, svjedoci smo dosad nezabilježene mobilizacije civilnog društva koje ustrajno radi na pomoći ukrajinskom narodu. Koju biste aktivnost istaknuli u ovom golemom valu ljudske potpore Ukrajini – humanitarnu pomoć, prijevoz, obrazovanje, smještaj, škole, učenje stranih jezika? Koje pouke možemo izvući mi, građani suočeni s ljudskom tragedijom?

David Stulík: Val solidarnosti i potpore Ukrajini u EU-u je bez presedana pa kao takav donosi nadu da će na kraju europske vrijednosti prevladati nad ruskim barbarstvom i surovom primjenom grube sile.

Dirljivo je i poticajno, u emocionalnom smislu, vidjeti svu tu humanitarnu pomoć koju Europljani pružaju Ukrajini. Međutim, moramo biti svjesni nekih problema, o kojima civilno društvo EU-a mora voditi računa.

Prvo, pomaganjem ukrajinskim izbjeglicama (u pružanju smještaja, obrazovanja za djecu, zaposlenja) bavimo se posljedicama kriminalnih djela i ratnih zločina koje je počinila Putinova Rusija. Međutim, moramo razmotriti koji je osnovni razlog koji je doveo do ovih zločina. Razlog je Putinov režim, koji i dalje uživa široku potporu među ruskim stanovništvom.

Ako to uspijemo zaustaviti, zaustavit ćemo i priljev ukrajinskih izbjeglica u Europu. Ukrajinci i Ukrajinke bi najradije ostali u svojoj zemlji i ondje živjeli u miru.

To me dovodi do drugog elementa, tj. do onoga za što bi se, po po mom mišljenju, europsko civilno društvo trebalo zalagati. Svi mi moramo zaustaviti bezumne akcije ruskog vodstva.

Moramo shvatiti da napadaju i nas, a ne samo Ukrajinu. Ruska propaganda prikazuje nas, EU i NATO, kao najveće neprijatelje koji Ukrajinu koriste kao marionetu u borbi protiv Rusije.

Nakon svega toga, logički se nameće pitanje: kako zaustaviti Putinovu Rusiju. Gospodarske sankcije same po sebi neće dovesti do promjene režima u Rusiji.

Bojim se da je jedino rješenje za zaustavljanje Putina vojni poraz njegove vojske u Ukrajini. To bi trenutačno trebao biti glavni prioritet, čime bi se zaustavilo ubijanje nedužnih civila u Ukrajini i spriječilo širenje rata u druge dijelove Europe. Nema sumnje da se agresivno ponašanje i planovi Rusije odnose i na nas, odnosno barem na neke države članice EU-a, pogotovo one u istočnoj i srednjoj Europi. Da, i mi smo na nišanu ruskih generala kao još jedna „legitimna” meta.

Ako se rat u Ukrajini ne zaustavi danas, mi smo sljedeći na redu i rat će doći i do nas. Moramo priznati da de facto već jesmo u tom ratu. U svakom slučaju, na taj su način uloge EU-a i NATO-a predstavljene u ruskim (cenzuriranim) medijima.

Stoga bismo mi Europljani i Europljanke trebali učiniti sve što je u našoj moći da doprinesemo ukrajinskoj pobjedi na bojištu. Uz pooštravanje gospodarskih i drugih sankcija protiv Rusije, moramo biti spremni opskrbiti ukrajinsku vojsku svom potrebnom vojnom opremom koju zatraži.

Ja sam pacifist, ali ovo su odlučujući trenuci u kojima se liberalne demokracije moraju braniti od onih koji ih namjeravaju uništiti. Ti naši neprijatelji razumiju samo jezik sile i vojne moći. Ne bojimo se i ne ustručavajmo se koristiti ga jer je u pitanju naš opstanak kao demokratskih društava.