Piše: Cinzia del Rio, članica EGSO-a iz Italije
Ruska invazija na Ukrajinu promijenit će geopolitičke i ekonomske odnose u svijetu, a u svakom slučaju odnose Rusije i EU-a. Strašnu vojnu intervenciju, koja u Ukrajini uzrokuje žrtve među civilima i uništavanje gradova te civilnih i gospodarskih objekata, demokratska međunarodna zajednica i sindikalni pokret odlučno i najoštrije osuđuje.
Izrazili smo punu potporu ukrajinskom narodu, organizirali smo prosvjede protiv Putina i njegova ničim izazvanog rata te podržavamo uvođenje strogih gospodarskih sankcija protiv Rusije, koje bi na režim trebale izvršiti pritisak. Nakon mjesec i pol dana zlodjela se i dalje nastavljaju, uspostava humanitarnih koridora pokazala se teškom, milijuni građanki i građana Ukrajine napustili su zemlju kako bi potražili utočište u zemljama EU-a, mnogi su raseljeni unutar Ukrajine, a pregovori o prekidu vatre i mirovnom procesu su na mrtvoj točci.
Organizacije civilnog društva, sindikati i nevladine organizacije diljem EU-a, posebno u zemljama koje graniče s Ukrajinom, pokazali su svoju bezuvjetnu solidarnost te izbjeglicama pružili nužnu pomoć, medicinsku skrb, sklonište, hranu, odjeću i lijekove. Direktiva o privremenoj zaštiti bila je ključna za jamčenje njihove zaštite i prava u EU-u te im pomaže da se nose s izvanrednim stanjem i da se u što većoj mjeri integriraju u naša društva. Osim toga, moramo imati na umu da 80 % izbjeglica čine žene i djeca koji se prvi put suočavaju s ratnom okrutnošću i nasiljem, a te će ih psihološke posljedice zauvijek obilježiti. EU mora voditi računa o tome da se te ranjive skupine zaštite i usredotočiti se i na rizike od trgovanja ljudima i seksualnog iskorištavanja.
Ruska invazija na Ukrajinu učvrstila je ukrajinski nacionalni identitet i njezinu geopolitičku usmjerenost na zapadne demokracije te ubrzala početak procesa pristupanja EU-u. EU i SAD ponovno su uspostavili čvrste odnose, ojačan je NATO na ukrajinskim granicama, a zemlje EU-a ujedinile su se i jednoglasno osudile rusku invaziju i brutalnost rata. Međutim, nakon prvog paketa sankcija EU-a, koje su nedavno proširene i na uvoz ugljena, danas je nemoguće donijeti zajedničku odluku o zabrani uvoza plina i nafte jer bi to značilo da Europa mora brzo tražiti alternativne izvore opskrbe kako njezin gospodarski opstanak ne bi ovisio o Rusiji. Za to još nismo spremni, potreban je konsenzus europskih vlada, a posljedice potpune zabrane uvoza energije iz Rusije na nacionalni BDP nekih zemalja bile bi dramatične.
Osim toga, netom nakon pandemijske krize dovele bi do zatvaranja poduzeća i radnih mjesta. Potrajat će neko vrijeme, naravno, do potpunog embarga na plin i naftu, no put je zacrtan i nema povratka na prethodne gospodarske odnose s Rusijom. EU u tom kontekstu ima odgovornost da spasi ono što se spasiti da od ukrajinske ekonomije kako bi se izbjegla katastrofa koja bi mogla trajati godinama te da započne konkretan dijalog s Ukrajinom o njezinu pridruživanju EU-u, no pritom ne smije ugroziti postojeći pristupni proces zapadnog Balkana.
EU mora uspostaviti kompenzacijske mjere za prevladavanje negativnih gospodarskih i socijalnih posljedica konflikta i s njime povezanih sankcija na naše zemlje. Ne možemo zanemariti činjenicu da će sankcije protiv Rusije utjecati na ciljeve održivog razvoja EU-a, koje smo utvrdili zajedno s ulaganjima iz paketa Next Generation EU. Bez obzira na to, moramo se i dalje držati preuzetih obaveza u vezi sa zelenom i digitalnom tranzicijom i bolje se pobrinuti za socijalnu dimenziju u Europi.
Rat ima teške posljedice i na globalnu i europsku opskrbu hranom i zbog rasta cijena dodatno će pogoršati ionako tešku situaciju za europske poljoprivrednike i potrošače. Moramo se usredotočiti na mjere za osiguravanje sigurnosti opskrbe hranom u EU-u, i kratkoročno, nakon invazije, i dugoročno. U međuvremenu ne bismo smjeli zanemariti ni golem utjecaj rata na opskrbu hranom u zemljama koje nisu članice EU-a. Treba izbjeći novu socijalnu i gospodarsku krizu te zaustaviti one koji špekuliraju cijenama hrane i nafte. Trebalo bi razmotriti i mjere za oporezivanje njihova ekstraprofita.
Međutim, prioritet je zaustaviti rat i pronaći način za pokretanje pregovora i mirovnog procesa. EU mora postati istinski geopolitički akter odnosno glavni akter u pregovorima jer je u pitanju njegova budućnost. Kina i Turska imaju političku i gospodarsku prednost u ovim pregovorima, ali nisu predvodnice demokracije i poštovanja temeljnih ljudskih prava. Ovo je za EU prekretnica, no s političkim, gospodarskim i strateškim posljedicama za cijeli svijet. EU mora preuzeti nove odgovornosti i prijeći na snažniju političku integraciju: ne možemo imati zajednički obrambeni sustav bez zajedničke vanjske politike te snažnije i povezanije političke integracije. Svaki korak prema integriranijoj obrani mora pratiti jasna demokratska kontrola tog sustava.
Rizik od rata u Europi trebao bi vlade EU-a potaknuti na zajednički rad na jasnom procesu političke integracije u okviru Konferencije o budućnosti Europe.
EU mora braniti i štititi svoje vrijednosti i ima odgovornost za očuvanje mira koji smo uspjeli očuvati u Europi u posljednjih 70 godina.
Manje