EGSO info: Kako i dokad se može ostvariti prelazak na zeleniju, kružniju i digitalniju industriju, čime bi se postigli ciljevi zelenog plana Europske komisije? Koja je uloga sirovina u tom procesu?

Pietro Francesco De Lotto, predsjednik CCMI-ja: Bez obzira je li posrijedi četvrta, peta ili čak česta industrijska revolucija, ta tema često izaziva javnu raspravu. Unatoč različitim stajalištima o tom pitanju, nesporno je da naša industrija proživljava korjenitu revoluciju koja obuhvaća dvostruki izazov: ona mora postati zelenija i kružnija te biti popraćena digitalnom transformacijom. Tu revoluciju pokreće nekoliko čimbenika: javno mnijenje, osjetljivost potrošača, globalno tržišno nadmetanje, potreba prilagodbe radne snage novim modelima itd.

Kao i u svim revolucijama, konačni će ishod biti korjenita promjena. To će u našem slučaju, nadam se, značiti da će europska industrija iskoristiti ozelenjivanje i digitalizaciju da ostvari konkurentsku prednost na globalnoj sceni. Taj se proces odvija već više godina, ali javne vlasti moraju propisno upravljati tom transformacijom kako bi od nje imalo koristi svako poduzeće, svaki radnik i radnica, svaka europska regija.

Borba protiv klimatskih promjena i postizanje ciljeva održivog razvoja nedvojbeno su glavni stupovi djelovanja EU-a, ali moramo se pobrinuti za to da svi dijelovi stanovništva i industrije na njih više gledaju kao na priliku, a ne teret. Europski zeleni plan, akcijski plan za kružno gospodarstvo, nova industrijska strategija za Europu (i njezina predstojeća ažurirana verzija), kao i sve povezane aktivnosti i zakonodavstvo ključna su sredstva za pretvorbu tih rasprava u svakodnevnu stvarnost, u cijeloj Europi, a u tim zajedničkim nastojanjima nitko ne smije biti zapostavljen.

U središtu su tog procesa sirovine, a osobito kritične sirovine. Za digitalizaciju i ozelenjivanje industrije i društva EU-a nužne su tehnologije za koje su pak potrebne sirovine. Da navedem jedan primjer: energija vjetra stvara se u turbinama koje, među ostalim materijalima, sadržavaju i elemente rijetkih zemalja. EU se za opskrbu takvih elemenata gotovo u potpunosti oslanja na Kinu. Slično je i u slučaju mnogih tehnologija koje su presudne za zelenu i digitalnu tranziciju, od baterija do fotonaponskih ćelija, od robotike do gorivnih ćelija. Posljednjih je mjeseci pažnja javnosti dodatno usmjerena na ta kritična pitanja jer je pandemija COVID-a 19 pokazala da europska industrija i društvo u cjelini moraju postati otporniji i strateški autonomni, među ostalim i u područjima kao što su cjepiva, lijekovi i medicinski uređaji.

Akcijski plan Komisije za kritične sirovine, koji je predmet nedavno izrađenog mišljenja CCMI-ja/EGSO-a, dobar je instrument koji objedinjuje uklanjanje postojećih nedostataka s mjerama pripravnosti na moguće buduće probleme.

Da jasnije odgovorim na vaše pitanje: želimo da industrija EU-a napreduje u zelenom i digitalnom smjeru, ali ne i da naša industrija i društvo prijeđu s jedne vrste ovisnosti (na primjer o određenim fosilnim gorivima) na drugu potpunu ovisnost o određenim kritičnim sirovinama. Kako bi se to izbjeglo i osiguralo da se zelenom i digitalnom tranzicijom povećaju otpornost, konkurentnost i socijalna pravda, moramo ulagati u istraživanje i razvoj, održivo domaće rudarstvo, oporabu vrijednih materijala iz otpada i stvaranje jednakih multilateralnih uvjeta. To je od presudne važnosti za to da zelena i digitalna revolucija budu uspješne i korisne za industriju i društvo EU-a u cjelini.