Tetjana Ogarkova

Početkom ožujka ove godine teška sam srca napustila Kijev. Dva sam dana putovala do Francuske kako bih sudjelovala na simpoziju o Ukrajini. Zbog toga nisam mogla prisustvovati važnoj svečanosti u Kijevu. gdje se naša prijateljica, pjesnikinja Svitlana Povaljaeva, na središnjem trgu prijestolnice Majdanu oprostila od svog najstarijeg sina Vasila koji je u 28. godini poginuo na fronti. Njegov mlađi brat Roman poginuo je u bitci za oslobođenje Harkiva u ljeto 2022. Imao je 24 godine.

Ukrcala sam se na vlak s knedlom u grlu. Kod kuće sam ostavila troje djece. To nije bio prvi put da za vrijeme rata idem na kratko putovanje u inozemstvo, ali tog sam puta bila prestravljena.

Znala sam da u slučaju neposredne opasnosti od ruskih balističkih projektila, sustav za upozoravanje na mom telefonu neće pokazati crveno svjetlo koje upozorava na takvu opasnost. Nekoliko ću dana biti 2000 kilometara daleko od kuće, bez ikakvih informacija o tome jesu li moje kćeri na sigurnom. Bilo je nepodnošljivo.

Ako sustav upozorenja zakaže, to je zato što su Sjedinjene Američke Države prekinule pružanje obavještajnih podataka Ukrajini, među ostalim i onih za rano otkrivanje balističkih projektila ispaljenih s ruskog teritorija. Obustavili su i vojnu pomoć, a otišli su toliko daleko da su zaustavili opremu koja je već poslana u Poljsku.

Nekoliko dana kasnije vratila sam se u Ukrajinu. U međuvremenu su održani pregovori između delegacija Ukrajine, SAD-a i Saudijske Arabije. Ukrajina je bila spremna na potpuni i trenutačni prekid vatre ako Rusija učini isto. Donald Trump bio je zadovoljan. Američka obavještajna služba vratila se zajedno s vojnom pomoći koju je odobrila Bidenova administracija.

Ipak, izdali su naše povjerenje. Jednom kad vas prevare, teško se pretvarati da je sve u redu.

Osjeća li se i Europa izdanom? Završilo je doba sigurnosnog štita NATO-a pod američkim vodstvom. Pristaše pokreta MAGA okreću glavu. Planiraju svesti vojnu i humanitarnu prisutnost u Europi na najmanju moguću mjeru i izvući Rusiju, agresora, iz diplomatske i ekonomske izolacije.

Trump želi prekid vatre u Ukrajini što je prije moguće i na bilo koji način jer ne smatra da je borba u Ukrajini važna. Samo želi smanjiti troškove za proračun SAD-a. SAD više ne sudjeluje na sastancima poput onih u zračnoj bazi Ramstein, a za ovu godinu nije predviđena daljnja vojna pomoć SAD-a.

Mir na račun ukrajinskog poraza ne zabrinjava vladu SAD-a. Izaslanici Steve Witkoff i Keith Kellogg predlažu podjelu Ukrajine na dva ili tri zasebna dijela, po uzoru na poslijeratnu nacističku Njemačku. Kao da je Ukrajina agresor koji je izgubio rat.

Međutim, i Europa je u opasnosti. Trump planira smanjiti broj američkih vojnika u Europi i od zemalja članica NATO-a zahtijeva da izdvajaju 5% svog BDP-a za obranu jer smatra da je obrana Europe europski problem.

Rusija to promatra. Za Rusiju, NATO bez vodstva SAD-a nije ni obrambena ni odvraćajuća sila. Koliko je vremena potrebno da se izgradi snažna europska obrana koja je sposobna jamčiti vlastitu sigurnost? Čini li vam se to pitanje previše apstraktnim, pokušajte odgovoriti na sljedeće: tko će od Europljana braniti baltičke zemlje ako ih Rusija napadne nakon vježbi u Bjelorusiji u rujnu 2025.?

Nakon američke izdaje, Europi preostaju dvije mogućnosti: braniti danas Ukrajinu kao svoju ili se sutra suprotstaviti ruskoj vojsci na vlastitom teritoriju. Ta borba neće biti laka, ali nijedna bitka nije unaprijed izgubljena.

Pozornost mi je krajem ožujka privuklo istraživanje javnog mnijenja u Ukrajini. Više od 80 % Ukrajinaca spremno je nastaviti borbu protiv Rusije, čak i bez potpore SAD-a.

Preostaje vidjeti koliko će nas Europljana podržati.