EGSO info

Teret jačanja kohezije radi depolarizacije društava snose organizacije civilnog društva, koje imaju snagu i motivaciju za zaštitu građanskih i demokratskih prostora. To je bila glavna poruka Tjedna civilnog društva, čiji je domaćin već drugu godinu bio Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) i tijekom kojeg se raspravljalo o zabrinjavajućem raširenom trendu polarizacije u društvima EU-a.

Od 17. do 20. ožujka na EGSO-ovu Tjednu civilnog društva okupilo se više od 800 osoba, uključujući predstavnike organizacija civilnog društva, nevladinih organizacija i skupina mladih, kao i dionike i novinare, da bi razmjenjivali stajališta i raspravljali o načinima na koje bi se mogla ojačati kohezija i sudjelovanje u polariziranim društvima.

U okviru Tjedna civilnog društva članovi EGSO-ove Skupine za vezu i partneri uključeni u organizaciju Dana europske građanske inicijative organizirali su 14 sesija, uključujući i svečanost dodjele Nagrade EGSO-a za civilno društvo. Sudionici su iznijeli prijedlog o sveobuhvatnom skupu provedivih koraka i ključnih zahtjeva za kohezivnija društva, uključujući:

• jačanje kohezije obrazovanjem i kulturom;
• osiguravanje priuštivog i održivog stanovanja;
• jačanje sudjelovanja javnosti putem europskih građanskih inicijativa;
• osiguravanje uključive pravedne tranzicije i zelenog i plavog rasta;
• osmišljavanje snažne europske strategije za civilno društvo;
• jačanje potpore i financiranja organizacija civilnog društva;
• uključivanje mladih u oblikovanje snažnije i otpornije Europe;
• poticanje inovacija i tehnologije za opće dobro.

Na završnoj sjednici predsjednik EGSO-a Oliver Röpke izjavio je: „Na kraju ovog drugog izdanja Tjedna civilnog društva želio bih naglasiti koliko me se dojmila energija, otpornost i predanost aktera civilnog društva iz cijele Europe. Ovaj tjedan pokazao je da civilno društvo, ako djeluje ujedinjeno, može pronaći rješenja za jačanje naše demokracije, poticanje socijalne kohezije i izgradnju Europe koja zaista radi za svoje građane.”

Henna Virkkunen, izvršna potpredsjednica Europske komisije za tehnološku suverenost, sigurnost i demokraciju, naglasila je ključnu ulogu organizacija civilnog društva koje usmjeravaju društva prema temeljnim europskim vrijednostima.

Victor Negrescu, potpredsjednik Europskog parlamenta, izričito je pozvao organizacije civilnog društva da pokažu svoju snagu i reagiraju na agresivnu retoriku: „Potrebno nam je snažno civilno društvo i istinsko partnerstvo između civilnog društva i donositelja odluka kako bismo zajedno i dosljedno izgrađivali društvo koje se istinski brine o životima ljudi.”

Predstavnici organizacija civilnog društva naglasili su da civilno društvo nije puki pružatelj usluga, nego je ključna sastavnica demokracije i sudjelovanja. Nataša Vučković, glavna tajnica u srpskoj fondaciji Centar za demokratiju, izjavila je da je optimistična da civilno društvo može imati ključnu ulogu u borbi protiv temeljnih uzroka i širenja antidemokratskog i antieuropskog diskursa, kako u EU-u tako i u zemljama kandidatkinjama. To se može postići tako da se pridonese razumijevanju Europske unije i da se osigura da njezine koristi dopiru do svakodnevnog života svih građana. (at)

Naše društvo poput nevidljive bolesti nagriza sveprisutna nesigurnost zbog koje se ljudi osjećaju bespomoćno i prepušteno na milost i nemilost sila koje su izvan njihove kontrole, poručuje sveučilišna profesorica i nagrađivana autorica Albena Azmanova u dojmljivom uvodnom govoru na EGSO-ovom Tjednu civilnog društva. U ovom intervjuu za EGSO Info analizira glavne uzroke te epidemije, uključujući tendenciju da se prednost daje jednakosti umjesto gospodarskoj stabilnosti.

U svom uvodnom govoru na Tjednu civilnog društva govorili ste o epidemiji nesigurnosti kao temeljnom uzroku slabljenja političkih sloboda. Opisali ste je kao nevidljivu bolest koja nas dovodi do ludila. Možete li nam reći više o tome što znači „epidemija nesigurnosti”? Kako nastaje?

Ljudi su sve više ogorčeni, a broj smrtnih slučajeva prouzročenih očajem, posebno samoubojstava na radnom mjestu, u bogatim je društvima u porastu. To je najbolniji i stoga najvidljiviji vrh goleme, ali nevidljive ledene sante nesigurnosti koju pokreće neizvjesnost naše egzistencije. Ne radi se samo o tome da su ljudi gnjevni i imaju sve manje povjerenja u političke institucije, iako se o tome često govori. Nepovjerenje može biti zdravo jer potiče na odgovornost. Ljutnja može biti produktivna jer može potaknuti borbu za pravdu i dovesti do značajnih promjena.

Aktualna bolest naših društava, o kojoj u svojem radu govorim kao o „sveprisutnoj nesigurnosti”, drugačija je. To je posebna vrsta nesigurnosti, osjećaj stalnebespomoćnosti koja proizlazi iz toga što se ljudi osjećaju prepušteni na milost i nemilost silama koje su izvan njihove kontrole.

Kao pojedinci, nesigurnost doživljavamo kao nesposobnost da se nosimo s osnovnim životnim zadaćama. Osjećaj nesposobnosti stvara strah od neuspjeha i gubitka onoga što imate – posla, ušteđevine, sposobnosti za rad, zdravog razuma. Problem stoga nije toliko u siromaštvu ili nejednakosti, koliko u doživljenom ili očekivanom gubitku, strahu od neuspjeha. Tako ljudi doživljavaju nesigurnost.

Društva nesigurnost doživljavaju kao nesposobnost da upravljaju sobom i rješavaju probleme. Uzmimo za primjer bolest COVID-19. Kako je moguće da je naše bogato, znanstveno sjajno potkovano i institucionalno sofisticirano društvo dopustilo da javnozdravstveni problem uzrokovan virusom koji nije bio ni potpuno nepoznat ni previše smrtonosan, najprije preraste u ozbiljnu zdravstvenu, a potom i gospodarsku i socijalnu krizu? Odgovor leži u tome što su naše vlade srezale javna ulaganja, među ostalim i ona u zdravstvenu skrb.

Postoji još jedna značajka nesigurnosti. Potiču je konkretne politike, neoliberalna kombinacija slobodnih tržišta i otvorene ekonomije u kojoj se odluke temelje na profitabilnosti. Kako bi osigurale konkurentnost svojih država ili EU-a na svjetskom tržištu, elite lijevog i desnog centra pohitale su u okviru globalnog natjecanja za profit smanjiti i sigurnost radnih mjesta (kako bi se poduzećima omogućila fleksibilnost koja ih je učinila konkurentnima) i potrošnju na javne usluge. To znači da svatko ima više odgovornosti, ali manje resursa za njihovo izvršavanje. Moramo postići više s manje sredstava.

Dat ću vam primjer. Europska komisija od država traži da učine više za socijalnu pravdu, ali i da istodobno smanje potrošnju. Ta neusklađenost između sve većih odgovornosti i sve manjih resursa dovodi do osjećaja nesigurnosti i sumnji u to jesmo li se sposobni nositi sa svojim zadaćama. Tu nije riječ o zdravoj nesigurnosti koja nas tjera da se otisnemo u svijet, razmotrimo svoje mogućnosti, preuzmemo rizik ili se dokažemo. Umjesto toga, riječ je o toksičnom strahu, strahu za vlastitu egzistenciju i očekivanju mračnije budućnosti.

Što je, prema Vašem mišljenju, uzrok uzleta autoritarnih vođa i desnih stranaka? Kako danas ocjenjujete demokratske slobode i poštovanje temeljnih vrijednosti EU-a u Europi?

Porast potpore desnim autoritarnim vođama i strankama posljedica je političke nesigurnosti.  Ljudi se osjećaju nesigurno, pa žude za sigurnošću i stabilnošću; osjećaju se bespomoćno, pa svoje nade polažu u snažne vođe koji će im čvrstom rukom pružiti trenutnu stabilnost. Na primjer, oni povećavaju vojne izdatke i jačaju moć policije, baš kao što će i EU uskoro učiniti.

Put su već ranije utabale stranke centra koje su u ime neoliberalizma učinile naša društva nesigurnijima. Po mom mišljenju, lijevi centar snosi posebnu odgovornost za tu nesretnu situaciju. Iako je samoproglašena svrha socijaldemokracije borba za pravdu, u njezinom je fokusu isključivo borba protiv jednog oblika nepravde: nejednakosti. U međuvremenu, ono za čime ljudi žude je gospodarska stabilnost: sposobnost upravljanja svojim životima i planiranja budućnosti.

Razmislite samo o tome: mogli bismo imati savršeno ravnopravna, ali ujedno vrlo nesigurna društva, koja bi se teško moglo nazvati uspješnima. Štoviše, ljudi ne žele nužno iskorijeniti nejednakost ako to znači da će se prema njima postupati kao prema gubitnicima koji su zadovoljni (i poniženi) malom preraspodjelom. Ljudi prije svega ne žele biti gubitnici.

U svojem ste govoru govorili i o „Olimpijskim igrama žrtava”. Možete li opisati što je to i zašto bismo se od toga trebali odmaknuti?

Tijekom proteklih pet desetljeća borba protiv diskriminacije prerasla je u politiku identiteta. Sa skupinama koje su u prošlosti bile diskriminirane postupalo se kao sa „zaštićenim manjinama”, a njihov je status podignut mjerama pozitivnog djelovanja poput ciljanih promaknuća i sustava kvota. Kada se to dogodi u kontekstu sveprisutne nesigurnosti u kojem nedostaje dobrih radnih mjesta i drugih resursa, te zaštićene skupine počinju se natjecati za ograničene resurse. U takvom okruženju, status žrtve postaje svojevrstan adut. Što je osjećaj žrtve jači, to se traži jača zaštita.

S jedne strane, to potiče neprijateljstvo među konkurentskim skupinama i narušava solidarnost. S druge strane, nitko od njih zaista ne pobjeđuje jer svi i dalje ostaju žrtve. Uostalom, upravo je činjenica da su žrtve i trpe diskriminaciju ono što im daje pravo da traže zaštitu. Jedini su pobjednici u ovom prljavom natjecanju za pristup resursima i posebnoj zaštiti elite koje igraju ulogu velikodušnih pokrovitelja. Krajnji je rezultat da se nemoćne skupine međusobno smatraju neprijateljima i bore jedne protiv drugih, dok njihovi pokrovitelji, političke elite, kroz tu borbu dobivaju još veću moć. 

S obzirom na sve što ste rekli, zbog čega je civilno društvo toliko važno za očuvanje demokracije i građanskih sloboda koje mnogi od nas uzimaju zdravo za gotovo? Zašto je baš civilno društvo, a ne demokratski izbori, odgovor na zlouporabu moći?

Kad glasamo, sami smo. Osjećamo jaku nemoć i frustraciju zbog nesigurnosti pa pa svoju tjeskobu izražavamo glasanjem. To objašnjava uzlet reakcijskih stranaka na slobodnim i poštenim izborima. Civilno društvo vodi se drugačijom logikom i ima poseban izvor moći: osjećaj zajedništva. Kad smo zajedno, kad nas povezuje isti cilj, nismo sami. Osjećamo se manje nesigurnima i manje nemoćnima jer se možemo osloniti na potporu svojih kolega. Nakon što se smanji osjećaj nesigurnosti, popušta i strah pa možemo razmišljati o budućnosti i proširiti vidike.

Albena Azmanova profesorica je političkih i društvenih znanosti na City Saint George’s, University of London i suurednica časopisa Emancipations. Njezina posljednja knjiga, Capitalism on Edge (Kapitalizam na rubu) (2020.), osvojila je brojne nagrade, uključujući književnu nagradu Michael Harrington, koju Američko udruženje za političke znanosti dodjeljuje „iznimnim djelima koja pokazuju kako se znanost može iskoristiti u borbi za bolji svijet”. 

„Učenike i učenice učimo da se činjenice moraju provjeravati, ali da o mišljenjima treba raspravljati s uvažavanjem. Istinsko kritičko mišljenje poštuje pluralizam stavova”, rekao je Richard Vaško iz Slovačkog debatnog društva (SDA), koje je za svoju Olimpijadu kritičkog mišljenja dobilo Nagradu EGSO-a za civilno društvo koja se ove godine dodjeljivala za borbu protiv polarizacije. Richard, čiji je projekt osvojio prvu nagradu, razgovarao je s nama o Olimpijadi i o tome zašto je podučavanje kritičkog mišljenja ključno u današnjem polariziranom svijetu kojim vladaju dezinformacije.

Možete li opisati jednu igru ili jedan od krugova Olimpijade kritičkog mišljenja? Možete li navesti primjer zadatka ili pitanja?

Prvi krug Olimpijade kritičkog mišljenja organizira se u školama, a drugi u regijama. Učenici i učenice sudjeluju u testiranju koje traje između jednog i dva sata. Imaju slobodan pristup internetu i internetskim alatima za provjeru činjenica i moraju riješiti niz zadataka, koji su usmjereni na medijsku pismenost, otkrivanje manipulacija i pristranosti, tumačenje podataka i studija, utvrđivanje logičkih pogrešaka i iznošenje vlastitih argumenata.

Na primjer, u jednom od nedavnih krugova od učenika je zatraženo da napišu argument o tome treba li „radi veće sigurnosti postaviti zaštitne kamere u školama”, što je aktualno pitanje u trenutačnom slovačkom javnom diskursu. U drugom se zadatku od njih tražilo da analiziraju viralni videozapis na TikToku kojim se promiče teorija zavjere o Taylor Swift i identificiraju tipična obilježja razmišljanja koje se zasniva na teoriji zavjere. U trećem su zadatku morali odrediti koji je od dva ponuđena videozapisa generirala umjetna inteligencija, a koji je vjerodostojan.

Svi prethodni testovi javno su dostupni na slovačkom jeziku na stranici www.okm.sk.

Što želite postići Olimpijadom kritičkog mišljenja? Što vas je potaknulo da pokrenete taj projekt?

Cilj nam je učenicima i učenicama koji su u dobi u kojoj se počinju upotrebljavati društveni mediji i konzumirati digitalni sadržaji pomoći da razviju vještine kritičkog, odgovornog i promišljenog snalaženja u tom prostoru. Zahvaljujući redovitim povratnim informacijama nakon svakog kruga i e-tečajevima koji su na raspolaganju za pripremu učenici i učenice stječu navike i alate koje mogu primjenjivati u svakodnevnom životu. Krajnji nam je cilj formirati generaciju mladih koji su informirani, otporni na dezinformacije i sposobni voditi konstruktivan dijalog utemeljen na činjenicama.

Projekt smo pokrenuli zbog toga što su medijska pismenost i kritičko mišljenje i dalje u velikoj mjeri nedovoljno zastupljeni u službenim nastavnim programima, što je bitan nedostatak u našem obrazovnom sustavu. Više od polovine slovačkih učenika nikada ne nauči kako ocijeniti pouzdanost informacija. Samo 16 % mladih u Slovačkoj redovito provjerava informacije iz medija. Zbog toga 56 % stanovništva obično vjeruje u teorije zavjere ili čiste laži. Željeli smo to promijeniti, pa smo u škole u cijeloj zemlji počeli uvoditi aktivnost koja se može lako prilagoditi i koja ima velik učinak.

Zašto smatrate da je razvoj kritičkog mišljenja toliko važan u aktualnom kontekstu? Imamo li šanse pobijediti u ratu protiv lažnih vijesti?

Lažne vijesti oduvijek postoje u nekom obliku, ali sada živimo u doba dosad nezabilježene preopterećenosti informacijama. Budući da su društveni mediji glavni izvor informacija za mnoge mlade ljude, svatko može lako širiti dezinformacije, pogrešne informacije i govor mržnje. Znati kako filtrirati informacije i snaći se u tom kaotičnom informacijskom okruženju postalo je ključna životna vještina.

Međutim, nikad nećemo moći potpuno pobijediti u ratu protiv lažnih vijesti jer je to pokretna meta koja se stalno miče. No ono što možemo učiniti jest mlade oboružati alatima da se bolje snađu u tom okruženju, postavljaju prava pitanja i razmisle prije nego što sadržaje podijele.

Imate li povratnih informacija o projektu? Možete li navesti primjer?

Nakon svakog kruga prikupljamo detaljne povratne informacije, a odgovori su uglavnom pozitivni. Na primjer, 93 % nastavnika čiji su učenici sudjelovali na Olimpijadi izjavilo je da to pomaže u jačanju otpornosti učenika i učenica na dezinformacije i prijevare. Osim toga, naša ocjena koja je ključno mjerilo zadovoljstva korisnika u posljednjem je krugu dosegnula +76, što se smatra izvrsnim rezultatom.

Koji biste savjet dali drugim organizacijama civilnog društva, kako da aktivnostima i programima ove vrste postignu željene rezultate?

Svaka zemlja i kontekst se razlikuju, a lokalne organizacije najbolje znaju što u njihovim zajednicama funkcionira. No korisna su nam bila sljedeća načela:

Prvo i najvažnije, mladima ne govorimo što da misle. Istinsko kritičko mišljenje poštuje različite stavove. Ako učenici i učenice smatraju da se njihova mišljenja odbacuju ili da im se nameću, odustat će od sudjelovanja. Učimo ih da se činjenice moraju provjeravati, ali da o mišljenjima treba raspravljati s uvažavanjem.

Drugo, pristupačnost i uključivost od ključne su važnosti. Ako ne probijemo granice i ne proširimo se i izvan elitnih škola, nećemo ostvariti istinski učinak. Naš je program besplatan, u potpunosti na internetu, lako mu je pristupiti, a dostupan je i na jeziku naše najveće etničke manjine. Ove je godine 53 % sudionika bilo iz strukovnih srednjih škola.

Treće, treba od samog početka razmišljati o prilagodljivosti i iskorištavanju novih tehnologija da se to postigne. Za ocjenjivanje otvorenih odgovora upotrebljavamo umjetnu inteligenciju, što nam omogućuje da održimo visokokvalitetno obrazovno iskustvo bez pribjegavanja testiranju s višestrukim izborom odgovora. Digitalno doba donosi ozbiljne izazove, ali i pruža moćne alate za njihovo rješavanje.

Richard Vaško član je Slovačkog debatnog društva (SDA) od svoje 12. godine. U srednjoj školi je pobijedio u Slovačkoj nacionalnoj debatnoj ligi i predstavljao Slovačku na svjetskim debatnim prvenstvima. Na Sveučilištu Warwick (Ujedinjena Kraljevina) diplomirao je pravo, politiku i filozofiju kao najbolji student na akademskoj godini, a trenutačno pohađa preddoktorski studij „Obrazovanje (znanje, moć, politika)” na Sveučilištu u Cambridgeu.

Richard od 2021. radi u Slovačkom debatnom društvu. Osnivač je, a sada i koordinator Olimpijade kritičkog mišljenja. Surađivao je i s timom za stratešku komunikaciju slovačkog Ministarstva obrazovanja (StratCom) i suautor je priručnika za osposobljavanje nastavnika u području medijske pismenosti u izdanju Nacionalnog instituta za obrazovanje i mlade. U suradnji s Institutom Matej Bel, nevladinom organizacijom koja se bavi etničkim manjinama i marginaliziranim romskim zajednicama u Slovačkoj, provodi istraživanja i organizira multietničku ljetnu školu za djecu u nepovoljnom položaju.

Nagrada za civilno društvo, jedna od glavnih EGSO-ovih nagrada, dodijeljena je već 15 puta. Njome se nagrađuju projekti koji na posebno kreativan i inovativan način pristupaju rješavanju pitanja od velike važnosti za EU.

Prijaviti se mogu sve organizacije civilnog društva službeno registrirane u Europskoj uniji koje djeluju na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj ili europskoj razini. Prijaviti se mogu i osobe s boravištem u EU-u, kao i poduzeća koja su registrirana ili posluju u EU-u, pod uvjetom da su njihovi projekti isključivo neprofitni.

Biraju se samo one inicijative i projekti koji se provode u EU-u i koje su već provedene ili su još uvijek u tijeku prije krajnjeg roka za podnošenje prijava.

Cilj je nagrade senzibilizirati javnost o iznimnom doprinosu civilnog društva u stvaranju europskog identiteta i građanstva i promicanju zajedničkih vrijednosti koje jačaju europsku integraciju.

Svake se godine odabire druga tema: 2023. godine to su bili projekti usmjereni na mentalno zdravlje, 2022. je nagrada iznimno dodijeljena za dvije teme (mlade i Ukrajinu), 2021. su nagrađeni projekti u području klime kojima se promiče pravedna tranzicija, a 2020. je umjesto Nagrade za civilno društvo dodijeljena jednokratna Nagrada za građansku solidarnost, posvećena borbi protiv pandemije bolesti COVID-19. Među prijašnjim temama bile su rodna ravnopravnost i osnaživanje žena, europski identiteti, kulturna baština i migracije.

EGSO je 15. izdanje Nagrade za civilno društvo pokrenuo u listopadu 2024., a tema je borba protiv štetne polarizacije europskog društva.

Tema polarizacije važnija je nego ikad prije. Zbog višestrukih kriza koje se međusobno prepliću (pandemija bolesti COVID-19, ruski rat u Ukrajini, raširena socijalna i gospodarska nestabilnost itd.) poraslo je nepovjerenje u javne institucije i tijela, što je dovelo do štetne polarizacije.

Civilno društvo ima ključnu ulogu u suzbijanju tog nepovjerenja, praćenju žarišta polarizacije na internetu i izvan njega, unapređenju socijalne kohezije i očuvanju demokratskih ideala. U suradnji s javnim tijelima i civilnim društvom može pomoći u zaštiti liberalne demokracije od autoritarnih trendova.

Stoga je EGSO svoju ovogodišnju Nagradu za civilno društvo odlučio dodijeliti neprofitnim inicijativama koje učinkovito interveniraju provedbom preventivnih mjera, mjera ranog upozoravanja i, prema potrebi, mjera za smirivanje napetosti kojima se osigurava poštovanje demokratskih vrijednosti i sprečava da polarizacija postane štetna i da jednostrani diskurs dovede do nasilja.

Na 15. izdanju EGSO-ove Nagrade za civilno društvo odano je priznanje trima dobitnicima – iz Slovačke, Belgije i Francuske – za njihov inspirativan rad na suzbijanju negativne polarizacije u Europi. Imena dobitnika objavljena su 20. ožujka na svečanoj dodjeli nagrada održanoj tijekom Tjedna civilnog društva.  

Novčanu nagradu dobila su tri pobjednička projekta: prvi je primio 14 000 eura, a druga dva po 9000 eura.

PRVA NAGRADA: Slovačko debatno društvo za projekt Olimpijada kritičkog mišljenja

Slovačko debatno društvo (SDA) je nevladina organizacija u Slovačkoj čija je misija promicati otvorenost duha i kritičko mišljenje i poticati aktivno građanstvo među mladima u Slovačkoj. Ta udruga kroz niz programa mlade uči kako da procijene činjenice i mišljenja, formuliraju vlastite argumente i kritički razmišljaju o medijskim objavama kako bi pronašli vjerodostojne izvore informacija. Ta organizacija svojim radom stvara prostor za otvorenu i javnu raspravu o ključnim pitanjima s kojima se slovačko društvo suočava.

Jedan od najuspješnijih programa – Olimpijada kritičkog mišljenja – pokrenut je 2021. godine i već je vrlo raširen: prošle godine u njemu je sudjelovalo gotovo 9000 učenika i učenica iz više od 300 škola. Taj inovativni projekt osmišljen je u obliku natjecanja čija je svrha učenicima pomoći da nauče prepoznati dezinformacije. U Slovačkoj je dezinformiranje velik problem: 61 % građana i građanki ne vjeruje medijima, a više od polovine njih vjeruje u teorije zavjere. Svrha je ovog projekta izravno se boriti protiv tog problema razvojem medijske pismenosti i promjenom načina na koji mladi najčešće koriste medije.

U natjecanju, koje se sastoji od tri kruga, mogu sudjelovati tri dobne skupine učenika i učenica (od 8. do 13. razreda) koji se suočavaju s nizom stvarnih medijskih izazova. Zadani sadržaj sličan je sadržaju kojem učenici mogu biti izloženi u svakodnevnom životu. Učenici i učenice analiziraju videozapise na TikToku, provjeravaju točnost sadržaja koji je stvorila umjetna inteligencija i ocjenjuju objave na Instagramu te pritom pokušavaju razlučiti što je točno, a što su dezinformacije. Trebaju i održati govor u kojem svojim vršnjacima moraju prezentirati svoje argumente.

„Olimpijada kritičkog mišljenja pomaže u smanjenju polarizacije društva jer tisućama učenika pokazuje kako prihvatiti različite perspektive, prepoznati kognitivnu pristranost i konstruktivno iznijeti svoja stajališta”, izjavio je Richard Vaško, osnivač i koordinator programa. „Jačanjem kritičkog mišljenja i medijske pismenosti putem ovog projekta zasnovanog na vještinama mladima pomažemo da se odupru dezinformacijama i da društvenim raspravama pristupaju s velikom pažnjom.”

DRUGA NAGRADA: francuska udruga „Novinari nade” za projekt Europska nagrada za mlade novinare nade

Francuska neprofitna organizacija Novinari nade osnovana je 2003. Ta je organizacija prva osmislila „novinarstvo rješenja”, vid novinarstva koji je danas vrlo raširen i čiji je cilj pronaći odgovore na izazove s kojima se današnje društvo suočava. Organizacija potiče novinare da usvoje taj pozitivan način razmišljanja, a nizom nagrada odaje priznanje najboljim izvještajima i uređivačkim inovacijama novinara i mladih ljudi.

Svrha nagrađene inicijative je i nagraditi i obučiti novinare i novinarke koji se bave novinarstvom rješenja na francuskom jeziku. Taj raznovrsni program kandidatima nudi priliku da pohađaju internetski tečaj organiziran u suradnji s Fakultetom novinarstva Aix-Marseille kako bi se naučili baviti novinarstvom rješenja. Svaki kandidat i kandidatkinja povezuje se s mentorom koji im pomaže da poboljšaju svoje vještine pisanja i govorenja, a obučava ih i u vještini brzog predstavljanja. Dobitnici nagrade također se pozivaju u Pariz na 48-satno putovanje u svrhu učenja tijekom kojeg imaju priliku susresti se s drugim novinarima sličnih stavova i stručnjacima iz cijele Europe. Šest dobitnika potom dobiva nagrade u ukupnom iznosu od 10 000 eura.

„Borba protiv polarizacije sastavni je dio novinarstva rješenja jer se ono sastoji od prikazivanja kompleksnosti svijeta, raznolikosti aktera koji djeluju na svim razinama i u svim zemljama, zajedno ili odvojeno i, s druge strane, opisivanja kapaciteta lokaliziranih inicijativa da se šire”, rekao je Gilles Vanderpooten, direktor organizacije „Novinari nade”.

U prva tri izdanja nagrade za nju se prijavilo više od 400 kandidata iz 25 zemalja. Za četvrto izdanje, koje je u tijeku, vjerojatno će biti više od 300 prijava. Organizacija je već pomogla više od 75 kandidata da usavrše svoj pisani i govorni francuski.

Ta se ideja može lako preuzeti, pa su već u tijeku razgovori s novinarima u Španjolskoj, Italiji i Belgiji kako bi se u suradnji s njima nagrada proširila i na druge zemlje.

„Željeli bismo da se nagrada iz francuskog govornog područja proširi i na druge jezike Europske unije”, rekao je Gilles Vanderpooten. „To je izuzetno važno ako u koncept ‚Europe rješenja’ želimo uključiti više mladih ljudi.”

TREĆA NAGRADA: Belgijska udruga „FEC Diversité” za projekt Escape game ekstremna desnica

Bauk desničarske ideologije kruži Europom i svijetom. Stranke krajnje desnice dobivaju sve veću podršku, a populizam je u porastu. Belgijska neprofitna organizacija FEC Diversité osmislila je način da se među nastavnim osobljem, sindikatima i građanima suprotstavi takvim stavovima.

ESCAPE GAME EKSTREMNA DESNICA je igra koja igračima omogućuje da se na zabavan i zanimljiv način oslobode „zaraze” idejama krajnje desnice. Na početku igre igračima se kaže da su „zaraženi virusom” krajnje desnih ideologija i da ga se kroz niz zadataka moraju osloboditi. Dok rješavaju te zadatke, otkriva im se kako se ideje krajnje desnice u društvu šire i potenciraju.

Igra je podijeljena u četiri distrikta, a igrači u svakom od njih moraju riješiti posebne zadatke. U distriktu A sudionici – kroz interakciju s 19 objekata – sudjeluju u raspravama o utjecaju ekstremne desnice na radnom mjestu. U distriktu B igrači čitaju dijelove istinitih priča migranata koje im pomažu da shvate njihovo putovanje u Europu. U distriktu C slušaju snimku fiktivnog govora krajnje desnice koja je popraćena nizom slika. U distriktu D igrači rade na izvješću o stranci krajnje desnice, a zatim trebaju riješiti križaljku.

U toj imerzivnoj igri sudjeluju i facilitatori obučeni u zaštitna odjela i gas-maske koji govore automatiziranim glasom. Ideja je da se putem svih pet čula doista iskuse svi izazovi kroz koje se u igri prolazi kako bi igrači shvatili što je na kocki kad je riječ o demokraciji u Europi.

Igra je pokrenuta u lipnju 2023. i otada je u njoj sudjelovalo gotovo 1000 igrača koji su proveli „detoksikaciju”, a za nju su čuli i sindikati, organizacije i škole u Belgiji i šire. Sudionici iz Francuske i Bugarske došli su igrati tu igru kako bi je mogli organizirati u svojim zemljama.

„Ponosni smo što smo osmislili inovativno edukativno sredstvo koje se na zanimljiv i interaktivan način bavi pitanjem krajnje desničarskih ideja”, rekla je Malika Borbouse iz udruge FEC Diversité. „Poticanjem dijaloga i kolektivnog promišljanja naša je inicijativa pridonijela smanjenju napetosti i promicanju uključivijeg društva.”

Ovogodišnja nagrada privukla je 58 prijava pojedinaca, privatnih poduzeća i organizacija civilnog društva iz brojnih država članica EU-a, što ukazuje na njezinu geografsku raširenost.

Prijavljeni projekti pokrivaju raznovrsne teme, od angažmana i osnaživanja mladih do socijalne kohezije i uključenosti, od medijskog opismenjavanja i dezinformacija do ljudskih prava i rodne ravnopravnosti.

Brojne inicijative bave se uzrocima problema i doprinose sprečavanju polarizacije.

Inicijativama kao što je EUth Voices for Social Change (Glas mladih EU-a za promjene u društvu), koju vodi neprofitna organizacija Youthmakers Hub u Grčkoj, nastoji se osnažiti mlade da rade na pozitivnim promjenama u svojim zajednicama. Ti se projekti bave suzbijanjem štetne polarizacije i razvojem kulture tolerancije tako što ljude potiču da sudjeluju u konstruktivnim dijalozima i bore se protiv diskursa koji izaziva podjele, primjerice putem tečajeva za digitalno opismenjavanje i izradom podcasta.

Drugim projektima suzbija se radikalizacija i diskurs koji dovodi do polarizacije i nastoje se prevladati kulturne, etničke i generacijske razlike i društvene podjele, razviti uzajamno razumijevanje i suradnja, zaštititi temeljna prava i potaknuti socijalna kohezija.

U okviru inicijative DEMDIS Digital Discussion, koju je pokrenula organizacija DEMDIS u Slovačkoj, stvorena je nova softverska platforma na kojoj se mogu voditi ravnopravne digitalne rasprave, čak i kad su teme kontroverzne. Korisnici platforme glasaju o navodima i zatim ih se smješta u zasebne skupine ovisno o njihovim mišljenjima. Svrha je projekta korisnicima pomoći da pronađu dodirne točke i tako uspostaviti vezu između polariziranih stavova.

Vodič za ljudska prava Baltičkog društva za ljudska prava jedan je od primjera na koji način civilno društvo može raditi na poštovanju temeljnih prava. Vodič funkcionira kao platforma za edukaciju o ljudskim pravima i nudi višejezična objašnjenja o tome kako ljudska prava mogu i trebaju funkcionirati u određenim situacijama u svakodnevnom životu.

Među projektima prijavljenima ove godine bilo je i nekoliko kulturnih i umjetničkih pristupa rješavanju problema polarizacije, primjerice Atlas géopolitique de la culture et des médias indépendants en Europe (Geopolitički atlas kulture i neovisnih medija u Europi), koji vodi udruga Arty Farty. Tom se inicijativom skreće pozornost na teme koje mreža neovisnih kulturnih i medijskih organizacija u Europi smatra prioritetnima, na primjer uključenost, smanjenje teritorijalnih podjela i potreba za suzbijanjem dezinformacija. Ti projekti pokazuju da kultura i mediji mogu imati transformativnu ulogu u smanjenju polarizacije u društvu.

Europska građanska inicijativa pokazala se učinkovitim alatom za povećanje sudjelovanja građana u političkom životu EU-a. Međutim, potrebno ju je ojačati kako bi se uklonio rizik od distanciranja institucija EU-a od građana Europe.

Europska građanska inicijativa participativni je mehanizam EU-a osmišljen za jačanje izravne demokracije u okviru kojega najmanje milijun građana EU-a (s određenim minimalnim brojem državljana iz najmanje sedam država članica) može zatražiti od Europske komisije da predloži akt u području u kojem su države članice prenijele ovlasti na razinu EU-a.

Od 2012., kada je pokrenut mehanizam europske građanske inicijative, Europska komisija registrirala je 119 inicijativa, a organizatori su prikupili oko 20 milijuna potpisa. Dosad je 11 inicijativa bilo uspješno, a njih 10 već je primilo odgovor Komisije.

Dan europske građanske inicijative, koji svake godine organizira Europski gospodarski i socijalni odbor, važan je forum i platforma na kojoj registrirani i budući organizatori i dionici europske građanske inicijative mogu razmjenjivati informacije i iskustva te javnosti predstaviti svoje europske građanske inicijative i aktivnosti.

Ove je godine Dan europske građanske inicijative održan 18. ožujka u okviru Tjedna civilnog društva.

„EU treba poduzeti daljnje korake prema participativnoj demokraciji kojom bi se dopunila predstavnička demokracija. Europska građanska inicijativa prvi je instrument participativne demokracije na transnacionalnoj razini”, potpredsjednik EGSO-a zadužen za komunikaciju Laurenţiu Plosceanu.

Europska ombudsmanica Teresa Anjinho smatra da je europska građanska inicijativa moćan alat, ali da nije ostvarila svoj potencijal. „Moramo poboljšati komunikaciju o njezinim svrhama i funkcijama. Potrebno je pojačati kampanje za podizanje svijesti kako bi građani bili u potpunosti informirani o tome što se europskom građanskom inicijativom može, odnosno ne može učiniti i mogli djelovati u skladu s tim. Za očuvanje europske građanske inicijative kao svrsishodnog alata potrebni su transparentnost, poštenje i komunikacija. Ako ne uspijemo, nećemo zadržati povjerenje ni u taj alat ni u budućnost naše Unije”, rekla je Anjinho.

Na Danu europske građanske inicijative predstavljeno je devet inicijativa, primjerice one koje se odnose na pristup vodi, sigurnost opskrbe hranom, pobačaj, prava LGBTQ+ zajednice, zaštitu postojećih zgrada od rušenja, zaštitu baštine videoigara, novi model za smanjenje emisija pod nazivom „Air-Quotas” i nove zdravstvene standarde za medicinsku upotrebu psihodelika.

Odgovarajući na pozive da treba osigurati potrebna financijska sredstva za inicijative europske građanske inicijative, Adriana Mungiu, voditeljica tima europske građanske inicijative u Glavnom tajništvu Komisije, pozvala je aktiviste da ne čekaju nova proračunska rješenja namijenjena samo europskim građanskim inicijativama, koja se neće tako brzo pojaviti. Umjesto toga, trebali bi u većoj mjeri iskoristiti sredstva dostupna u trenutačnom proračunu EU-a, među ostalim u poglavljima o sudjelovanju građana. (at)

Daniela Vančić

Europska građanska inicijativa zaista je jedinstvena: nigdje drugdje na svijetu ne postoji instrument koji građanima i građankama omogućuje da izravno utječu na zakonodavstvo. Unatoč tome, ta inicijativa još uvijek čeka na davno zasluženo priznanje, tvrdi Daniela Vančić, osoba zadužena za europske politike i zagovaranje u organizaciji Democracy International, koja je s nama podijelila tri ideje o tome kako bi se mogao povećati učinak europske građanske inicijative.

Europska građanska inicijativa (EGI) jedno je od najmoćnijih demokratskih oruđa EU-a, po važnosti odmah iza europskih izbora. U 13 godina postojanja angažirala je više od 20 milijuna građana i pokazala se jednom od najbitnijih platformi za sudjelovanje, no unatoč svom potencijalu rijetko dobiva priznanje koje zaslužuje.

Daniela Vančić govori zašto je europska građanska inicijativa važna i iznosi tri ideje za povećanje njezinog učinka.

Uloga europske građanske inicijative u polariziranom svijetu

Što europsku građansku inicijativu čini istinski jedinstvenom? Nigdje drugdje u svijetu nema takvog alata. Ona građanima omogućava da izravno utječu na zakonodavstvo prikupljanjem potpore u najmanje sedam država članica EU-a. U vrijeme sve veće političke polarizacije, europska građanska inicijativa ključan je most između građana i kreatora politika. Ona promiče suradnju, gradi veze i potiče stvarne promjene.

Europska građanska inicijativa u svojoj je suštini instrument koji građane i građanke motivira da se uključe u oblikovanje politika. Ona okuplja različite skupine, potiče javne rasprave i omogućava iznošenje stavova na europskoj sceni. Na primjer, u okviru inicijative „My Voice, My Choice” nedavno je prikupljeno više od milijun potpisa, mobilizirana mreža aktivista, organizacija i javnih ličnosti (uključujući međunarodne ličnosti poput Baracka Obame) i potaknuta šira rasprava o temeljnim vrijednostima. Tako se stvaraju trajne vrijednosti, i to ne samo u pogledu vlastitog cilja već i demokracije općenito.

Ključ je svega pravodobno djelovanje

Europska građanska inicijativa ima golem demokratski potencijal, ali da bi se on potpuno oslobodio, institucije EU-a moraju pravodobno djelovati. Iako su neke inicijative, poput kampanje „Okončajmo upotrebu kaveza”, dovele do pozitivnih promjena u politikama EU-a, od potpore javnosti europskoj građanskoj inicijativi do poduzimanja daljnjih zakonodavnih koraka često prođe mnogo vremena. To može frustrirati i građane i civilno društvo, pa postoji opasnost da oni izgube povjerenje u taj proces.

Želi li održati zamah, EU treba razmotriti mogućnost ubrzavanja postupka za one europske građanske inicijative koje dobiju golemu javnu potporu. Za zakonodavstvo EU-a treba vremena, ali europskim građanskim inicijativama koja dobiju jasnu i široku potporu treba posvetiti posebnu pažnju. Građani bi trebali moći vidjeti kako se njihove ideje brzo pretvaraju u djela i uvjeriti se da je europska građanska inicijativa katalizator za pravovremene promjene i alat za vršenje utjecaja.

Uloga organizacija civilnog društva u poticanju europskih reformi

Okosnica europske građanske inicijative uvijek su bile organizacije civilnog društva, koje su mobilizirale građane i podizale svijest o njezinom potencijalu. Organizacije kao što je Democracy International od samog početka imaju važnu ulogu u razvoju i podupiranju europske građanske inicijative, ali to nije jedina uloga civilnog društva.

Te organizacije moraju nastaviti zagovarati reforme kojima se europska građanska inicijativa jača kao demokratski instrument. Na primjer, trebalo bi omogućiti da se europskim građanskim inicijativama predlažu izmjene Ugovorâ EU-a. To još uvijek nije moguće, a moglo bi jako utjecati na budućnost Europe. Diskusije o reformi ugovora u punom su jeku i sve je prihvaćenija činjenica da je EU-u potreban ugovor koji će mu omogućiti da se suoči s izazovima našeg doba i iskoristi mogućnosti koje mu ono pruža. Stoga je važnije nego ikad europsku građansku inicijativu proširiti i građanima i građankama osigurati mjesto za stolom.

Neka europska građanska inicijativa bude izvor nadahnuća za politike

Podignimo razinu ambicije europske građanske inicijative. Jedna od ideja za oslobađanje njezinog punog potencijala jest da se u obzir uzmu čak i one europske građanske inicijative koje ne ispunjavaju formalne kriterije. Neće svaka velika ideja dosegnuti prag od milijun potpisa, no to ne znači da nije vrijedna razmatranja. Voditi kampanju europske građanske inicijative nije jednostavno, pogotovo ako je ona transnacionalna, višejezična i multinacionalna. Neke od najboljih ideja možda nemaju resurse za dostizanje visoke razine potrebne da bi europska građanska inicijativa bila uspješna.

Na primjer, europska građanska inicijativa „Single Communication Tariff Act (Akt o jedinstvenoj komunikacijskoj tarifi)” iz 2012. nije po standardnoj definiciji bila uspješna, ali je nadahnula politiku „u roamingu kao kod kuće” koja je stupila na snagu pet godina kasnije i od koje koristi imaju milijuni mobilnih Europljana i Europljanki koji danas uživaju u prekograničnom podatkovnom roamingu bez naknada. To pokazuje da čak i europske građanske inicijative koje ne prikupe potreban broj potpisa mogu promijeniti politike. EU bi trebao biti otvoren za razmatranje svih ideja koje pokreću građani i građanke, čak i onih koje nisu prikupile milijun potpisa, i upotrijebiti ih kao izvor nadahnuća za buduće zakonodavstvo.

Glavni zaključci

Europska građanska inicijativa iznimno je dragocjen instrument za jačanje europske demokracije, posebno u vrijeme kada su demokratske vrijednosti u cijelom svijetu ugrožene. Ona građanima i građankama omogućuje da svoje ideje iznesu na razini EU-a, dobiju podršku javnosti i ostvare istinski učinak. Europska građanska inicijativa više nije u povojima i vrijeme je da razmislimo o tome kako taj jedinstveni instrument možemo ojačati i uspostaviti snažniju i izravniju vezu između građanstva i institucija.

Uz kontinuiranu potporu civilnog društva europska građanska inicijativa može pomoći u izgradnji participativnije i reaktivnije Europske unije i tako učvrstiti njezinu poziciju globalnog demokratskog predvodnika.

Daniela Vančić osoba je zadužena za europsku politiku i zagovaranje u organizaciji Democracy International, gdje se od 2017. zalaže za participativnu i izravnu demokraciju. S više od deset godina iskustva s procesima građanskog angažmana, priznata je stručnjakinja za europsku građansku inicijativu i 2022. godine bila je jedan od urednika knjige Complementary Democracy: The Art of Deliberative Listening (Komplementarna demokracija: umijeće pažljivog slušanja).

Europska građanska inicijativa „My Voice, My Choice” zalaže se za siguran pobačaj dostupan svim ženama u cijeloj Europskoj uniji. Inicijativa je pokrenuta u travnju 2024., koordinirao ju je slovenski Institut 8. ožujka i uspjela je prikupiti više od milijun potpisa znatno prije isteka roka za prikupljanje potpisa. EGSO Info razgovarao je s organizatorima o tome zašto je njihova kampanja hitna u sadašnjoj političkoj klimi, u kojoj žene sve više gube kontrolu nad svojim reproduktivnim pravima.

Što vas je potaknulo na pokretanje inicijative „My Voice, My Choice” i koji je vaš krajnji cilj?

O kampanji za zaštitu prava na pobačaj u Europi počeli smo razmišljati prije gotovo tri godine, kada je u SAD-u poništena presuda u predmetu Roe protiv Wadea. Žene u SAD-u preko noći su izgubile svoje ustavno pravo na pobačaj i znali smo da moramo zaštititi pobačaj u Europi. Žene u Poljskoj umiru u bolnicama zbog gotovo potpune zabrane pobačaja. U posljednjih nekoliko godina u Poljskoj su održani najveći prosvjedi za pravo na pobačaj. Žene na Malti i dalje se izlažu kazni zatvora naprave li pobačaj. Ove je godine Giorgia Meloni dala skupinama koje se bore protiv pobačaja dopuštenje da prosvjede održavaju u klinikama za pobačaj i uznemiravaju žene koje ga pokušavaju obaviti. Više od 20 milijuna žena u Europi nema pristup pobačaju.

Upravo smo zato pokrenuli kampanju „My Voice, My Choice”. Na prijedlogu smo radili s timom međunarodnih pravnika i uspostavili smo snažnu mrežu s organizacijama iz cijele Europe.

Naš je cilj zaštititi pravo na pobačaj na razini EU-a i poboljšati pristup pobačaju za žene koje su sada primorane putovati u druge zemlje zbog zabrane pobačaja (npr. žene s Malte i iz Poljske), zbog visoke stope prigovora savjesti (npr. u Italiji i Hrvatskoj) ili zbog toga što trenutačno pobačaj ne mogu platiti (u zemljama kao što su Njemačka i Austrija).

Postojeća politička klima upravo je razlog zbog kojeg je naša kampanja hitna. Moramo se ujediniti i pokazati da se većina ljudi zalaže za pravo na pobačaj i suprotstaviti se ograničenjima reproduktivne slobode. Većina Europljana i Europljanki podupire pravo na pobačaj i moramo biti ujedinjeni kako bismo to pravo zaštitili.

Koje konkretne korake tražite od Europske komisije? Kako to ostvariti s obzirom na činjenicu da je zdravlje u nadležnosti država članica?

Predlažemo da Europska komisija uspostavi financijski mehanizam koji bi funkcionirao kao mehanizam u kojem bi države članice mogle dobrovoljno sudjelovati i koji bi pokrivao troškove pobačaja. Funkcionirao bi na sličan način kao i programi za prevenciju i liječenje raka.

Ideja je da svatko tko mora otputovati u drugu zemlju radi pobačaja – zbog teških ograničenja u svojoj zemlji ili visoke stope prigovora savjesti – neće morati platiti zahvat iz vlastitog džepa. Trenutačno tisuće žena putuju u druge zemlje u kojima ponekad za taj postupak plaćaju tisuće eura. Ne mogu si svi to priuštiti.

Iako pobačaj nije u nadležnosti Europske komisije, financijski programi povezani sa zdravstvenom skrbi jesu, pa smo tako i mogli registrirati našu europsku građansku inicijativu. 

Zašto ste se odlučili na europsku građansku inicijativu? Nadate li se da će Komisija pozitivno odgovoriti?

Naša slovenska organizacija, Institut 8. ožujka, koja koordinira kampanju „My Voice, My Choice”, ima bogato iskustvo s nacionalnim građanskim inicijativama, prikupljanjem potpisa i referendumima. Nacionalnim mehanizmom građanske inicijative već smo uspješno izmijenili 15 zakona u Sloveniji i postigli uspjeh na dva nacionalna referenduma. Zbog toga smo željeli pronaći sličan instrument direktne demokracije na razini EU-a i tako smo se upoznali s europskom građanskom inicijativom. Želimo ostvariti izravnu promjenu koja bi imala trajan učinak na reproduktivna prava za sve u Europi, zbog čega smo odlučili početi prikupljati potpise.

Tijekom kampanje smo osigurali političku potporu svih klubova zastupnika lijevog centra u Europskom parlamentu, dobili smo potporu istaknutih političarki i političara na nacionalnoj razini u mnogim državama članicama EU-a i imali dobre veze i kontinuirane odnose s europskim povjerenicima i povjerenicama. Nadamo se da će se više od 1,2 milijuna ljudi koji stoje iza naše inicijative saslušati. 

Kako ste uspjeli mobilizirati ljude iz raznih zemalja EU-a da podupru vašu inicijativu i pomognu u prikupljanju potpisa? Kojim se kanalima koristite za prijenos informacija?

Tijekom kampanje smo izgradili snažnu mrežu s više od 300 organizacija i stvorili prekrasnu zajednicu s više od 2000 volonterki i volontera iz cijele Europe. Htjeli smo biti prisutni na ulicama europskih gradova i sela, a naši su volonteri spremno prikupljali potpise. Bili smo vrlo prisutni na internetu, na našem Instagramu, ali koristimo i druge kanale kao što su Facebook, TikTok, YouTube, BlueSky, X i druge platforme društvenih medija.

Mjesec dana prije roka premašili ste milijun potpisa građana potrebnih za europsku građansku inicijativu. Kakve ste povratne informacije i potporu, uključujući onu financijsku, dosad primili?

Milijun potpisa uspjeli smo prikupiti u prosincu, nakon što smo ih prikupljali devet mjeseci, a do isteka roka ukupno smo prikupili 1,2 milijuna potpisa.

Potpise smo uspjeli prikupiti uz pomoć naše mreže i zajednice, ali smo se tijekom kampanje prijavili i za različite mogućnosti financiranja kako bismo je mogli provesti. Kampanja „My Voice, My Choice” osvojila je i nagradu Slovenskog sociološkog društva i ušla je u uži izbor za nagradu SozialMarie. Dobili smo i potporu klubova zastupnika lijevog centra u Europskom parlamentu, a potporu su nam pružili brojni zastupnici i zastupnice u Europskom parlamentu, kao i potpredsjednik Europskog parlamenta Nicolae Ștefănuță, francuska senatorica Melanie Vogel, slovenska predsjednica Nataša Pirc Musar i slovenski premijer Robert Golob. Kampanju podupire i velik broj aktivista i pojedinaca iz raznih zemalja EU-a, kao što su Luisa Neubauer iz Njemačke i Alice Coffin iz Francuske.

„My Voice, My Choice” inicijativa je koja postaje jedan od najvećih europskih feminističkih pokreta. Uključuje više od 300 organizacija, nebrojene pristaše i predane volontere i volonterke iz cijele Europske unije koji rade na tome da se osigura siguran i dostupan pobačaj u Europskoj uniji. 

Tatjana Povaljaeva, zajedno sa svojim učenicima i učenicama, predstavljala je Ukrajinu na ovogodišnjem izdanju događanja „Tvoja Europa, tvoje mišljenje” (YEYS). Predaje u jednoj srednjoj školi u Harkivu i posljednji je put pred svojim razredom bila u veljači 2022., a od tada nastavu drži preko interneta. Opisuje izazove nastavnika u gradu samo 40 kilometara od ruske granice, koji od početka rata trpi kontinuirane napade.

Možete li nam, kao odgojno-obrazovna djelatnica, reći kako je rat utjecao na vašu sposobnost podučavanja i općenito na obrazovni sustav u Ukrajini?

Danas gotovo sve škole u Harkivu nastavu održavaju putem interneta jer nemamo dovoljno skloništa da naši učenici budu sigurni tijekom nastave uživo. To traje već tri godine. Posljednji sam put svoje učenike i učenice u razredu vidjela 23. veljače 2022.  Mnogi su učenici napustili zemlju jer su na to bili primorani. Sada žive u raznim europskim zemljama i ja kao nastavnica zbog toga osjećam veliku tugu. Učenici i učenice mi nedostaju i znam da se moraju nositi s brojnim pitanjima. Ponekad moraju pohađati i europske i ukrajinske škole, a to je za njih veliko opterećenje. S druge strane, oni koji su još uvijek u Ukrajini žive u stalnoj opasnosti. Nitko to ne zaslužuje.

Nikad prije nismo imali iskustva s nastavom i pružanjem potpore učenicima tijekom rata. Za mene je jedan od najvećih izazova osjećaj bespomoćnosti jer nekim učenicima ne mogu pomoći. Moje znanje i iskustvo ponekad nije dovoljno za njihove zdravstvene probleme uzrokovane stresom i njegovim posljedicama. Kod nekih učenika došlo je do velike promjene osobnosti zbog posttraumatskog stresnog poremećaja, kad je pomoć liječnika važnija od pomoći nastavnika. Bolno je kad shvatiš da učenike ne možeš zaštititi od tih problema. Ipak, učenicima ostajemo bliski, spremni smo im pomoći i poduprijeti ih i brinemo se za njih.

Druga poteškoća je u tome kako da ja ostanem otporna i kako da im pomognem, ne samo u pitanjima koja imaju veze sa školom već i u drugim aspektima života. Snažan i otporan nastavnik učenicima može pružiti više, ali pitanje je kako ostati snažan. Nastavnicima koji žive i rade u ratu potrebna je jednaka potpora kao i svima drugima jer podupiremo djecu koja su naša budućnost. Što se nastavnik osjeća pozitivnije, to učenici dobivaju veću potporu i skrb.

Zašto smatrate da je važno poticati učenike i učenice da budu zainteresirani za politiku i građanski život i da sudjeluju u međunarodnim događanjima kao što je ovo?

Poticanje naših učenika i učenica da budu aktivni jedna je od ključnih zadaća nastavnika. Još je važnije potaknuti ih da ostanu angažirani u političkom životu jer politika ima velik utjecaj na život ljudi. To je dobra prilika za smišljanje ideja i rješenja za mnoge probleme s kojima se danas susrećemo.

Sudjelovanjem na međunarodnim događanjima kao što je „Tvoja Europa, tvoje mišljenje” učenici pronalaze kolege i istomišljenike za zajednički rad na najboljim rješenjima i razmjenu ideja i dragocjenih iskustava. Nema sumnje da susreti s vršnjacima omogućuju učenicima da promisle o vlastitom napretku, planovima, ciljevima i perspektivama te o tome koja bi im vrsta osobnog razvoja mogla biti potrebna.

Što biste u ovom trenutku kao nastavnica u Ukrajini željeli reći drugim nastavnicima i školama?

Imam samo tri stvari koje želim podijeliti s kolegama i njihovim učenicima. Prvo, ako zaista želite znati istinu o ratu, pitajte ljude koji ga proživljavaju.

Drugo, budite svjesni koliko je važno da budete ujedinjeni kako biste pomagali drugima i bili spremni spriječiti katastrofalne događaje. Isto tako, imajte u vidu koliko je važno biti dio snažne zajednice sa zajedničkim moralnim vrijednostima, interesima i izgledima za budućnost.

Treće, smatram da je najvažnija činjenica ta da smo još uvijek živi. Živimo, borimo se i ostvarujemo rezultate. Napredujemo, nadamo se najboljem i činimo mnogo toga kako bismo dokazali da čak i u najtežim vremenima postoji nada i želja za životom. Poštujemo one koji žrtvuju svoje živote za našu neovisnu budućnost i pomažemo im koliko god je to moguće. Osjećamo zahvalnost prema svima koji nam pomažu.

Učenici i učenice iz Ukrajine sudjeluju u mnogim domaćim i međunarodnim događanjima, natjecanjima i na Olimpijadi, na kojima ostvaruju odlične rezultate i dobivaju svjetsko priznanje. Istodobno učimo fizički, intelektualno i emocionalno preživjeti u najtežim životnim uvjetima koja formiraju naša životna iskustva usred Europe.

Tatjana Povaljaeva već gotovo 26 godina predaje engleski jezik u harkivskoj 99. gimnaziji. Sudjelovala je na ovogodišnjem izdanju događanja „Tvoja Europa, tvoje mišljenje” (YEYS), na kojemu je pratila svoje učenike i učenice.