Maurizio Mensi i Michal Pinter

Popis kritičnih sirovina mora ostati fleksibilan i treba ga revidirati svake dvije godine kako bi ostao u skladu s tehnološkim i strateškim razvojem

Nestašica kritičnih sirovina koja je pogodila Europu može se rješavati samo odvažnom sveobuhvatnom strategijom EU-a koja će udruživati ulaganja, inovacije, recikliranje, održivost i pouzdanu opskrbu. Komisijin Akt o kritičnim sirovinama je dobrodošao jer pokriva sve te aspekte. Također pomaže u sprječavanju mogućeg narušavanja tržišnog natjecanja i fragmentacije jedinstvenog tržišta.

EU danas mora uvoziti između 75 % i 100 % mnogih kritičnih sirovina koje su mu potrebne, što ga čini ekonomski i strateški ranjivim (sjetimo se samo nedavno uvedene kineske zabrane izvoza galija i germanija).

Nagli porast potražnje za kritičnim sirovinama između 2017. i 2022. uvelike je potaknut rastućom popularnošću čistih tehnologija (električni automobili, baterije, solarni fotonaponski sustavi itd.), pri čemu je energetski sektor glavni potrošač litija (potražnja se povećala za više od tri puta), kobalta (porast za 70%) i nikla (porast za 40%). Stoga je jasno da ekonomska sigurnost EU-a ovisi o osiguranju opskrbe kritičnim sirovinama jer će se rizik njihove nestašice prenijeti na cjelokupno gospodarstvo i jedinstveno tržište.

EGSO smatra da, kao prvo, treba osigurati predvidiv i stabilan pravni okvir za privlačenje ulaganja ne samo u istraživanje i vađenje sirovina već i u njihovu preradu i recikliranje (odakle se osiguravaju značajne količine bakra, litija, nikla, kobalta i drugih dragocjenih minerala iz potrošenih baterija, rudarskog otpada itd.).

Drugo, potreban nam je fleksibilan popis kritičnih sirovina koji se može lako mijenjati i ažurirati barem svake dvije godine. Razlog za to je činjenica da, uz sirovine koje su u predloženom zakonodavstvu već utvrđene kao strateške ili kritične, postoje i druge koje danas nisu kritične, ali bi to mogle postati u srednjem i dugoročnom razdoblju. Stratešku važnost različitih sirovina također treba razmotriti na razini sektora kako bi se uzela u obzir potražnja u različitim sektorima.

Treće, moramo osigurati široku podršku javnosti. Širenje ekstraktivne, prerađivačke i reciklažne industrije stvorit će nova radna mjesta i donijeti gospodarski napredak. Sektor sirovina u EU-u izravno osigurava oko 350 000 radnih mjesta, a više od 30 milijuna radnih mjesta u proizvodnji ovisi o pristupu mineralnim sirovinama. Međutim, potpora javnosti nije nešto što se može uzeti zdravo za gotovo. Za održivu opskrbu EU-a sirovinama i naprednim materijalima bit će do 2030. potrebno više od 1,2 milijuna novih radnih mjesta. Stoga je potrebno podržati razvoj vještina u akademskoj zajednici, ali i u sektoru sirovina i javnoj upravi država članica mjerama usmjerenima i na radnike u tom sektoru i na javne službenike.

Drugi ključni element jest osigurati pristup dovoljnim količinama pouzdane električne energije iz nefosilnih izvora po konkurentnim cijenama. EGSO se zalaže za reformu dostupnih sredstava kako bi se podržala faza stavljanja na tržište i pokrili operativni troškovi, umjesto davanja prednosti fazi istraživanja i razvoja novih strateških projekata, kao što je to danas slučaj. To bi pomoglo EU-u da održi korak sa Zakonom SAD-a o smanjenju inflacije.

Također bismo trebali podržati tržišta sekundarnih sirovina mjerama za stvaranje funkcionalnih tržišta i minimiziranje gubitka starog željeza. Tržišta sekundarnih sirovina ključan su dio kružnog gospodarstva i koristilo bi im kada bismo uklonili regulatorne, gospodarske ili tehničke prepreke koje se javljaju u različitim karikama lanca vrijednosti.

EGSO predlaže da se dodjeljivanje javnih sredstava lakše odobrava ako se vađenje ruda temelji na preliminarnim ekonomskim i okolišnim studijama kojima se ocjenjuje učinak onečišćujućih tvari. Zato je potrebna koordinacija s pravilima o državnim potporama. Osim toga, potrebno je prilagoditi neke protumonopolske instrumente EU-a kako bi se pomoglo u postizanju ciljeva predmetnog zakonodavstva i istodobno spriječilo neopravdano narušavanje tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu (npr. okvir za kontrolu udruživanja mogao bi se fleksibilnije koristiti, uzimajući u obzir ne samo ciljeve zelenog plana nego i ciljeve zakonodavstva o kritičnim sirovinama).

Naposljetku, potrebne su nam učinkovite mjere zaštite trgovine koje će zaštititi nova europska ulaganja i osigurati da se možemo natjecati s drugim velikim igračima. Kako bi se diversificirali vanjski izvori kritičnih sirovina, EU bi trebao razmotriti partnerstva i sporazume o suradnji, uključujući sa zemljama kandidatkinjama za članstvo u EU-u, financiranjem projekata za razvoj kampanja za istraživanje na odabranim novim lokacijama i/ili u napuštenim industrijskim rudarskim područjima. Uvjet za takva partnerstva mogla bi biti obveza država kandidatkinja da brže usklade svoje politike zaštite okoliša sa zakonodavstvom i standardima EU-a.