Međunarodni dan žena: zašto je još uvijek nužan

Piše: Maria Nikolopoulou, članica Skupine radnika EGSO-a

Ima li danas smisla slaviti 8. ožujka kao Međunarodni dan žena? Prošlo je više od 110 godina otkad je Clara Zetkin predložila obilježavanje Dana žena radnica i više od 40 godina otkad su Ujedinjeni narodi proglasili Međunarodni dan prava žena i međunarodnog mira. U proteklih stotinu godina naša su se društva razvila.

Žene mogu glasovati, imati vlastite putovnice, studirati, postati premijerke, ići na Mjesec, odlučiti žele li i kada se žele udati i/ili imati djecu – ukratko, žene i muškarci jednaki su pred zakonom. Čemu onda sve to? Stvar je u tome da, iako na površini sve izgleda u redu, još uvijek postoje duboke socijalne, kulturne i pravne prepreke koje ženama onemogućavaju da žive u potpunosti ispunjen život.

Žalosno je da neki ljudi ne vide potencijal žena i priječe im pristup određenim radnim mjestima ili visokim položajima. Stoga želimo surađivati na postizanju UN-ova cilja održivog razvoja br. 5 – rodne ravnopravnosti.

Frustrirajuće je da žene još uvijek snose najveći dio tereta skrbi za obitelj i kućanskih poslova iako rade jednako kao njihovi partneri. Zato smo se borili za donošenje Direktive o ravnoteži između poslovnog i privatnog života.

Apsurdno je da žene zarađuju manje od muškaraca za isti posao, stoga pozdravljamo ideju Direktive EU-a o transparentnosti plaća.

Nije etično da unatoč tome što smo tijekom pandemije COVID-a 19 postali svjesni činjenice da neke od ključnih zadaća, kao što su čišćenje i skrb o starijim osobama, obavljaju žene, a mnoge su od njih neprijavljene migrantice, one još uvijek dobivaju nedostojno nisku plaću i ponekad rade u nehumanim uvjetima. Zato nam je potrebna Direktiva EU-a o primjerenim minimalnim plaćama, a osim toga, države članice moraju i ratificirati Konvenciju Međunarodne organizacije rada br. 189 o radnicima u kućanstvu.

Neprihvatljivo je da se od nekih žena traži da „plate“ intimnu cijenu da bi napredovale u karijeri ili ih se maltretira samo zato što neki ljudi trebaju na nekome iskaliti svoj bijes. Zato je hitnije nego ikada da države članice ratificiraju Konvenciju Međunarodne organizacije rada br. 190 o nasilju i uznemiravanju na radnom mjestu.

Skandalozno je da su žene svakodnevno žrtve silovanja i ubojstva i da neki ljudi to opravdavaju riječima da je „to tražila“ ili „tko zna na koji ga je način isprovocirala“. Zato se moramo boriti za solidno obrazovanje naših najmlađih dječaka i djevojčica u duhu jednakosti i poštovanja, za funkcionalno pravosuđe i za socijalne programe potpore ženama koje su žrtve obiteljskog nasilja.

Još je uvijek iznimno važno da feministkinje i feministi uzmu riječ, zagovaraju i potiču političke i kulturne promjene kako bismo doista ostvarili jednake mogućnosti za sve. Dok ne budemo u mogućnosti slaviti Međunarodni dan rodne ravnopravnosti, nastavimo obilježavati Međunarodni dan žena.