U želji da sazna što Ljubljančani i Ljubljančanke misle o pregrijavanju grada i frustriran nedjelovanjem općinskih vlasti u tom pogledu, urbanistički studio Prostorož pokrenuo je projekt Vroče točke i pozvao ljude da na digitalnoj karti označe najtoplije lokacije u gradu. Projekt je naišao na iznenađujuće velik odjek i među stanovništvom i u medijima, a izneseni su konkretni prijedlozi o tome kako riješiti problem pregrijavanja gradova. Zala Velkavrh iz Prostoroža odala nam je tajnu uspjeha projekta, kao i buduće planove tog studija.
EGSO info: Što vas je potaknulo da započnete ovaj projekt?
Zala Velkavrh: Napola frustracija, a napola znatiželja. Iako su općinske vlasti dobro upoznate s posljedicama klimatskih promjena i urbanim toplinskim otocima, poduzeto je tek malo mjera. S druge strane, zanimalo nas je kako Ljubljančani i Ljubljančanke preživljavaju ljetne vrućine u gradu.
Kako je vaš projekt primljen? Jeste li dobili povratne informacije od osoba kojima ste pomogli? Možete li navesti neki primjer?
Kreirali smo vrlo jednostavnu internetsku aplikaciju i očekivali skroman odaziv. Na naše iznenađenje, i stanovništvo i mediji pokazali su zanimanje i pridružili se inicijativi. Ljudi su za manje od tri tjedna dodali 700 „vrućih točaka“ širom grada!
Kako ova financijska sredstva namjeravate upotrijebiti za daljnje pružanje pomoći u zajednici? Planirate li već neke nove projekte?
Sredstva ćemo ponovno uložiti u Ljubljanu. Jedna od gradskih lokacija s naročito problematičnim toplinskim otokom jest sveučilišni klinički centar, najveći medicinski centar u zemlji. Uslijed pandemije javni prostor oko bolnica dobio je novu ulogu – postao je čekaonica, prostor u kojem radnici provode stanke, a kad je broj zaraženih COVID-om 19 bio manji nego danas, tamo su se pacijenti nalazili s rodbinom. Želimo surađivati s gradom Ljubljanom, predstavnicima bolnica, pacijentima i zdravstvenim djelatnicima kako bismo unaprijedili bar neke mikroprostore, odnosno učinili ih hladnijima i ugodnijima.
Što biste savjetovali drugim organizacijama u vezi s tim kako polučiti rezultate u ovoj vrsti aktivnosti i programa?
Tema nam nije bila budućnost, nego smo pokušali razumjeti kako ljudi već danas doživljavaju posljedice klimatskih promjena. Koristili smo se jednostavnim jezikom i usredotočili se na svakodnevno (proživljeno) iskustvo pješaka, biciklista i drugih korisnika javnog prostora, a odjek je bio vrlo dobar. Klimatske promjene više nisu samo apstraktna prijetnja.
Koliko optimistično gledate na izglede da EU postigne ciljeve zelenog plana?
Vrlo smo pesimistični, s obzirom na razvoj događaja u vezi sa zelenom energijom potkraj godine i s obzirom na to da nijedna država EU-a nije postigla ciljeve iz Pariškog sporazuma.