Novinari s invaliditetom mogu jednako dobro obavljati svoj posao i mogu donijeti različite i nove perspektive. Zašto ih u medijima radi toliko malo? Lars Bosselmann iz Europske unije slijepih piše o nedovoljnoj zastupljenosti osoba s invaliditetom u medijskoj industriji i potrebi da se spriječi njihovo stereotipno prikazivanje u vijestima.

Sve demokracije temelje se na nizu osnovnih načela, a jedno od najvažnijih jest sloboda tiska. Ta sloboda pomaže osigurati da djelovanje političkih čelnika i čelnica bude transparentno za javnost, a ujedno nam omogućuje pristup informacijama bez vanjskog uplitanja.

Međutim, i dalje postoje aspekti medijske prakse koje je potrebno poboljšati, posebno u vezi s raznolikošću. Kad je riječ o zastupljenosti u medijima ili praćenju tema povezanih s različitim društvenim skupinama, nismo ni približno jednaki.

Trenutačni podaci pokazuju da osobe s invaliditetom nisu adekvatno zastupljene među zaposlenicima novina, radijskih postaja i televizijskih kuća. To je vrlo zabrinjavajuće s obzirom na činjenicu da do 16 % svjetskog stanovništva ima neki oblik invaliditeta. Osim toga, kako je istaknuto u izvješću UNESCO-a, osobe s invaliditetom često se suočavaju i s predrasudama zbog stereotipnih prikaza naših zajednica u medijima, pred očima cijelog svijeta.

Kako bismo promijenili javnu percepciju osoba s invaliditetom, moramo naglasiti važnost njihova uključivanja u novinske redakcije i procese kreiranja sadržaja.

Društvo mora znati da medijska industrija neće biti potpuno uključiva sve dok osobe s invaliditetom ne budu sudjelovale u njezinu radu. Nadalje, teme povezane s invaliditetom iziskuju drugačiji pristup: medijske kuće trebale bi uvažiti činjenicu da bi osobe s invaliditetom trebale moći uživati svoja prava kao i sve druge osobe. Osim toga, budući da se formati sadržaja stalno mijenjaju, potrebni su nam stručnjaci kako bismo te formate učinili pristupačnima i uključivima. 

Zajednica osoba s invaliditetom nedovoljno je zastupljena u medijskoj industriji, ali ipak postoje vrlo inspirativni primjeri koji pokazuju da osobe s invaliditetom mogu biti izvanredni kreatori sadržaja.

Nedavno je u svojoj seriji podcasta Europska unija slijepih emitirala tematsku epizodu o Paraolimpijskim igrama u Parizu 2024. U toj smo epizodi razgovarali s Laetitijom Bernard, slijepom francuskom novinarkom koja radi za Radio France. Osim ovogodišnjih, Laetitia Bernard već je izvještavala s Paraolimpijskih igara u Londonu 2012. i Rio de Janeiru 2016. Izvještavala je i sa Zimskih paraolimpijskih igara u Sočiju 2014. i Pjongčangu 2018.

„Događanja poput Paraolimpijskih igara imaju pozitivan učinak na uklanjanje prepreka i borbu protiv stereotipa”, naglasila je Laetitia Bernard tijekom intervjua. „Novinar ili novinarka s invaliditetom mogu kvalitetno raditi, pa čak i dati novu perspektivu na stvari”, dodala je. Profesionalno putovanje Laetitije Bernard, kao i njezina promišljanja o toj temi, govore nam da je riječ o dimenziji koju treba razmotriti kako bi se izgradilo uključivije društvo: ravnopravnost mora biti u središtu medijske industrije.

Lars Bosselmann izvršni je direktor Europske unije slijepih (EBU).