Kristýna Bulvasová

U nesigurnom svijetu u kojem su tradicionalna uvjerenja poljuljana, a dosadašnje nas zajedničke vrijednosti više ne ujedinjuju nego dijele, mladima se smjesta mora pružiti prilika da se smisleno angažiraju na rješavanju mnoštva gorućih pitanja koja se naočigled gomilaju. Rasprave na manifestaciji YEYS 2025. jasno su pokazale da ne postoji samo jedna jedina „tema mladih” i da mlade s pravom zaokuplja niz različitih pitanja, od borbe protiv korupcije i promicanja ravnopravnosti do borbe protiv klimatskih promjena – poruka je češke studentice i sudionice YEYS-a Kristýne Bulvasove.

Koliko puta sam kao mlada osoba, pripadnica generacije Z, čula riječi „vaša generacija suočava se s dosad neviđenim problemima” ili „na vama je da preuzmete vodstvo i pomognete u prevladavanju trenutačnih izazova”.  Rizik je velik, ali veliki su i izazovi s kojima se suočavamo: dosad neviđeno nazadovanje demokracije, polarizacija naših društava oko tema koje su ranije smatrane „zajedničkim vrijednostima”, destabilizacija tradicionalnih uvjerenja i sustava, kao i sve veća nesigurnost.

Visoka očekivanja pod pritisak stavljaju ne samo mlade nego i nedovoljno financirane organizacije civilnog društva i njihovu ključnu ulogu usmjeravanja vrijednosti mladih, kao i obrazovne sustave. Formalno obrazovanje mladima bi trebalo omogućiti stjecanje vještina i alata koji su im potrebni da bi mogli rješavati probleme i postati čelnici i čelnice današnjice i sutrašnjice. Bojim se da su mnogi obrazovni sustavi previše rigidni da bi zadovoljili potrebe 21. stoljeća, jer se u školama ne poučava o klimatskim promjenama ili sveobuhvatnim zdravstvenim pitanjima, bilo da se radi o mentalnom ili reproduktivnom zdravlju. Povrh toga, škole nisu opremljene najsuvremenijom tehnologijom, a ranjivim skupinama ne osiguravaju odgovarajući pristup.

Čak je i pitanje tko se smatra ranjivim postalo ispolitizirano, odnosno još gore – koristi se kao oružje, što stavlja dodatan pritisak na one koji to najmanje mogu podnijeti i koji ne bi smjeli biti zapostavljeni.

Naša društva više se ne slažu oko toga što znači ranjivost ili kako je prepoznati, što sam iskusila iz prve ruke dok sam vodila radionicu u školi blizu češko-slovačke granice. Kad sam tematizirala razlike u plaći na temelju spola i druge rodno uvjetovane nejednakosti, i učenici i učenice i nastavno osoblje reagirali su s velikom nevjericom, potpuno odbacujući ideju da u našem društvu postoje nejednakosti. Zbog toga smatram da moramo voditi više rasprava i intenzivirati izgradnju kapaciteta u vezi s postojećim ranjivostima i nejednakostima, bez obzira na dobnu skupinu.

Jednak pristup obrazovanju i mogućnostima za mlade, uključujući žene i djevojčice u nepovoljnom položaju, osobe s invaliditetom i mlade migrantskog podrijetla, i dalje je teško dostižan san. Ako je naš zajednički cilj mladima pružiti čvrste temelje za ostvarivanje njihova potencijala i snova, moramo početi djelovati. Predlaganje rješenja nije jednostavno, ali jačanje veza država članica EU-a s organizacijama civilnog društva, osobito s onima u području neformalnog obrazovanja, moglo bi pomoći u premošćivanju razlika jednom kad se utvrdi koja su područja najosjetljivija. Naknadno osposobljavanje nastavnog osoblja, kao i svih drugih osoba koje rade s mladima, u području izgradnje zajednice moglo bi pružiti okvir za neka od ciljanih i sustavnih rješenja.

Civilno društvo preuzelo je ulogu poticanja aktivnog građanskog sudjelovanja, ali angažman mladih u donošenju odluka i demokratskom upravljanju i dalje je nizak. Postoji očit jaz između težnji mladih i prostora i mogućnosti za njihovo ostvarenje. Izbori sami po sebi ne postižu željene rezultate jer borba protiv političkih stavova i dezinformacija u nekim zemljama i dalje predstavlja izazov. Međutim, neizlaženje na izbore ne znači da građani i građanke nemaju mišljenje ili potrebu za rješavanjem određenih pitanja. Radi poticanja aktivnog građanstva mladima su potrebna ne samo pozitivna iskustva s demokratskim djelovanjem nego i konkretni rezultati – a ne tobožnja briga o mladima, simbolične mjere i selektivnost. I dalje se nadam da će države članice EU-a moći stvoriti te prostore i mladima konačno omogućiti smisleno sudjelovanje i zajedničko stvaranje. No na tu promjenu ne možemo čekati tri, pet ili deset godina, nego se ona mora dogoditi sada kako bi se spriječilo daljnje širenje društvenog raskola.

Na događanju YEYS 2025. sudjelovala sam u izradi jedne preporuke koja se izričito tiče klimatskih promjena, što mi je bilo zadovoljstvo jer smatram da je trostruka planetarna kriza jedan od najvećih izazova za čovječanstvo. Razvoj usklađene strategije EU-a za klimatske promjene bila je jedna od pet preporuka YEYS-a, uz preporuke o borbi protiv korupcije uz pomoć transparentnosti i sudjelovanja mladih, aktivnom građanstvu, ravnopravnosti i ideji da „mladi zaslužuju sjediti za stolom”. Budući da je dospjela na popis zajednički prihvaćenih preporuka, jasno je da mladi sudionici i sudionice YEYS-a tu temu smatraju ključnim izazovom koji treba prevladati. Međutim, taj stav odražava perspektivu skupine mladih koja je ionako donekle osnažena i ne može se smatrati reprezentativnim za sve države članice EU-a. Neki su možda mislili da će ta preporuka biti najvažnija za sudionike i sudionice YEYS-a 2025., ali ona se u konačnom krugu glasanja našla na posljednjem mjestu. Neka to posluži kao podsjetnik da ne postoji samo jedna jedina „tema mladih”. Mladi su s pravom zabrinuti zbog svih aktualnih pitanja, a skup njihovih prioriteta po svojoj je prirodi širok i intersekcijski.

Neki mladi prepoznaju važnost zaštite okoliša i održivosti, a drugi si ne mogu priuštiti da im okoliš bude prioritet jer im je teško zadovoljiti osnovne potrebe. Spomenula sam trostruku planetarnu krizu kao jedan od glavnih izazova s kojima se suočava čovječanstvo, ali kad imamo u vidu da je nužno smjesta pronaći učinkovita rješenja za sva važna pitanja, slika se mijenja. Sadašnji geopolitički kontekst i borba EU-a za globalnu konkurentnost odvraćaju pozornost i usporavaju procese tranzicije. No, na koncu konca, više si ne možemo priuštiti da prekoračujemo ograničenja planeta jer ni mi ni buduće generacije nemamo neki planet B na kojem bismo ta pitanja mogli riješiti.

Osvrnimo se još jednom na rizike: mladima bi trebalo osigurati da u svoj svojoj raznolikosti i dalje uživaju u svojoj mladosti sa svim njezinim povlasticama, izazovima i ljepotom. Međutim, nedavno izvješće UN-a pokazuje da je tijekom proteklog desetljeća očito došlo do smanjenja zadovoljstva životom i osjećaja sreće među mladim odraslim osobama. Čak i uz ozbiljne izazove s kojima se suočavamo, čvrsto vjerujem u to da ako možemo nadahnuti mlade konkretnim rezultatima njihova djelovanja, imamo dobre izglede za rješavanje gorućih pitanja i poboljšanje kvalitete života za sve.

Kristýna Bulvasová članica je Europske mreže mladih za održivi razvoj. Bila je izaslanica mladih u Kongresu lokalnih i regionalnih vlasti Vijeća Europe i češka izaslanica mladih u UN-u. Kao bivša glasnogovornica Češko-njemačkog foruma mladih i dalje aktivno sudjeluje u jačanju češko-njemačke suradnje, a kao mlada aktivistica zainteresirana za budućnosti prilagođeno obrazovanje i održivost trenutačno vodi češku nevladinu organizaciju MOB – mladi građani i završava studij na Karlovu sveučilištu u Pragu i Sveučilištu u Regensburgu. Osim aktivnog sudjelovanja u YEYS-u, Kristýna je bila i govornica na sjednici „Prognostički rad za uključivu pravednu tranziciju i zeleni plavi rast” održanoj u okviru EGSO-ova Tjedna civilnog društva.