EGSO je 6. ožujka, samo nekoliko dana prije rasprava u Vijeću 12. ožujka, bio domaćin debate o Planu Europske komisije za čistu industriju. Tvorci politika, čelne osobe u industriji i civilno društvo pokušali su odgovoriti na pitanje može li se tim planom zaista poduprijeti sektor čistih tehnologija, energetski intenzivne industrije i stratešku autonomiju Europe.

U kontekstu geopolitičke nestabilnosti i promjena u transatlantskim odnosima potreba Europe da ostvari stratešku autonomiju hitnija je nego ikad prije. Cilj je Plana za čistu industriju ubrzati dekarbonizaciju i kružnost, a istodobno poticati industrijsku konkurentnost, počevši od snižavanja cijena energije. No i dalje se postavlja pitanje njegove izvedivosti i financiranja.

„Ne radi se o tome da moramo birati između strateške autonomije, konkurentnosti i dvostruke tranzicije. Promjene utječu na sve industrijske sektore i svi se oni moraju prilagoditi – vlastitim tempom, ali uz preuzimanje jasnih obveza”, izjavio je Pietro de Lotto, predsjednik Savjetodavnog povjerenstva EGSO-a za industrijske promjene (CCMI), koji je taj izazov opisao kao vježbu održavanja ravnoteže.

Komisija je naglasila geopolitičku nužnost da Europa postane energetski neovisna o Rusiji, ali i sve veću zabrinutost zbog slabljenja europske industrije. Industrijska proizvodnja i priljevi izravnih stranih ulaganja u posljednje su se dvije godine znatno smanjili.

Pronalaženje financijskih sredstava bit će velik izazov. Za postizanje ciljeva Plana potrebna je suradnja između institucija EU-a, država članica i industrije. Iako se Europska investicijska banka obvezala osigurati 500 milijuna eura protujamstava i 1,5 milijardi eura za poboljšanje energetskih mreža, nacionalne vlade moraju mobilizirati dodatna sredstva.

Vrlo je važno i pitanje socijalnog učinka tranzicije, posebno u energetski intenzivnim industrijama u kojima je došlo do znatnog gubitka radnih mjesta. Predstavnici civilnog društva postavili su pitanje bi li smanjenje poreza na energiju, što je jedan od glavnih prijedloga Plana, moglo biti nauštrb financiranja obrazovanja i zdravstvene skrbi.

Unatoč optimizmu kad je riječ o dugoročnim ciljevima Plana za čistu industriju, stručnjaci su izrazili zabrinutost u vezi s njegovom sposobnošću prevladavanja kratkoročnih izazova. Ključno je brzo djelovati i pojednostaviti birokraciju jer bi visoki troškovi energije i regulatorne prepreke mogli usporiti napredak. Fragmentirane nacionalne politike i dalje su problem i postoji rizik da će se propustiti ključna prilika da se Plan za čistu industriju iskoristi za usklađivanje industrijske politike u Europi.

Jedan je od razloga za zabrinutost i tehnološka neutralnost, pri čemu se vode rasprave o odgovarajućoj ravnoteži između obnovljivih izvora energije, vodika i biogoriva. Iako je fokus na obnovljivim izvorima energije dobrodošao, potrebno je i preuzeti čvrstu obvezu postizanja energetske učinkovitosti. Obnovljivi izvori energije već su u razdoblju od 2021. do 2023. ostvarili uštedu od 100 milijardi eura za europske potrošače, što je uspjeh na temelju kojeg bi EU trebao nastaviti svoj rad. (jh)