Elena Calistru

Nedavne krize stavile su europsku gospodarsku strukturu na test otpornosti, pri čemu najveći teret snose obični građani. Mišljenje EGSO-a „Prevladavanje kriza – Mjere za otporno, kohezivno i uključivo europsko gospodarstvo” nudi plan za gospodarstvo koje štiti pojedince i poduzeća, a ne podvrgava ih gospodarskim turbulencijama.

Ističu se tri gospodarska imperativa:

Prvo, gospodarska prognoza mora prijeći iz retrospektivne analize u intervenciju predviđanja. Inflacija se prije osjeti za kuhinjskim stolom nego što se vidi u ekonomskim pokazateljima. Trebaju nam sofisticirani sustavi koji rano otkrivaju uska grla u opskrbi i nepravilnosti u prijenosu cijena, prije nego što se one pretvore u visoke račune za grijanje i nepriuštive namirnice. Kućanstva koja su najosjetljivija na gospodarske šokove upravo su ona s najmanjim kapacitetom da ih apsorbiraju, zbog čega nam je potreban detaljni sustav potpore za ranjive skupine kako bi se osigurala ciljana zaštita.

Drugo, fiskalni kapacitet mora se prestati smatrati hitnim odgovorom i postati dijelom stabilizacije. Instrument NextGenerationEU bio je dojmljiv, ali osuđen na improvizaciju. Trajnim mehanizmima fiskalne stabilizacije i nadzorom civilnog društva osiguralo bi se da odgovori na krizu zaštite one koji su najizloženiji riziku. Ako gospodarsko upravljanje zanemari distribucijske učinke, društveni pritisak koji iz toga proizlazi ugrožava otpornost koju nastojimo izgraditi. Socijalnu uvjetovanost u financiranju EU-a ne bi trebalo smatrati birokratskom preprekom jer bi ona mogla osigurati gospodarski rast koji bi doveo do poboljšanja životnog standarda za sve.

Treće, integracija tržišta mora se ubrzati tamo gdje je to najvažnije za potrošače. Troškovi energije koji znatno premašuju troškove konkurenata nisu samo makroekonomski pokazatelji – to su mjesečni računi koji opterećuju proračune kućanstava diljem Europe. Strateška ulaganja u prekograničnu infrastrukturu i integraciju energetskog tržišta nisu samo apstraktni gospodarski ciljevi već i konkretna olakšanja za obitelji i poduzeća suočena s pritiscima troškova života.

Ekonomska politika osmišljena bez doprinosa civilnog društva je kao plovidba bez poznavanja lokalnih okolnosti – tehnički je moguća, ali u praksi je neozbiljna. Politike osmišljene uz puno sudjelovanje onih koji će snositi njihove posljedice uvijek donose bolje rezultate. Nije riječ o savjetovanjima kao takvima; riječ je o iskorištavanju kolektivne inteligencije organiziranog civilnog društva tijekom cijelog ciklusa politika.

Konkurentno europsko socijalno tržišno gospodarstvo treba modernizirati, a ne zaboraviti. Samo oni bez bujne ekonomske mašte pitanje svode na izbor između konkurentnosti i zaštite građana. Institucionalna kreativnost koja gospodarsku otpornost i dobrobit građana stavlja u središte europskog gospodarskog upravljanja neophodna je za suočavanje s izazovima budućnosti.