Na COP 27 otišla sam s osjećajem da je potrebno hitno djelovati, da imamo sve manje vremena. Bio je to ključan COP, na kojem je trebalo prijeći s ambicija na djelovanje, s riječi na djela.

Stvarnost nas stalno i uporno podsjeća na globalno zagrijavanje i suočava s činjenicom da ne činimo ništa da bismo ga zaustavili.

Posljednjih godina na svjetskoj razini svjedočimo nedostatku međunarodne suradnje koja se očituje u manjku političke volje za, primjerice, uspostavu odgovarajućeg fonda za gubitke i štetu. Najranjivije zemlje i zemlje koje su najpogođenije klimatskim promjenama već godinama traže upravo to.

Taj je cilj konačno ostvaren na ovom COP-u, ali još ne znamo kako će se on provesti.

Nakon dugih i složenih rasprava na sastanku COP27 uspostavljen je program rada za pravednu tranziciju utemeljenu na socijalnom dijalogu i socijalnoj zaštiti. Sindikalni pokret i Europski gospodarski i socijalni odbor oduvijek traže takav pristup.

Međutim, treba imati na umu da nema pravedne klimatske politike bez ljudskih prava i da su radnička prava ljudska prava. Mnogo se razgovaralo o pravima u Sharm el-Sheikhu. Civilno društvo, velike organizacije, sindikati i neke vlade osudili su loše stanje ljudskih prava u Egiptu.

Trebalo bi razmisliti i o funkcioniranju COP-a, pa i same međunarodne klimatske politike: Treba li ih reformirati? Ne bi li trebalo u većoj mjeri uvažiti stajališta civilnog društva, socijalnih partnera, mladih i žena? Ne bi li ih trebalo intenzivnije uključiti u donošenje odluka?

Sveukupni ishod COP-a zasigurno nije dovoljno ambiciozan s obzirom na goleme razmjere klimatske krize. U nevjerici smo svjedočili raspravama o pitanjima koja bi se već trebala uzimati zdravo za gotovo, kao što su cilj od 1,5 °C, brže smanjenje upotrebe fosilnih goriva itd., ali se o financiranju uopće nije raspravljalo.

Naposljetku, očigledno je da u pregovorima o klimi i brojčano i hijerarhijski i dalje dominiraju muškarci. Prisutnost žena ključna je za donošenje odluka u području klime, a njihova odsutnost pogoršava nejednakosti i sprečava žene da u većoj mjeri doprinose oblikovanju i provedbi klimatskih politika.

Vrijeme prolazi, a nakon ovog sastanka COP27 možemo biti sigurni da, unatoč određenom napretku, imamo još puno posla.

Isabel Caño Aguilar

Potpredsjednica Promatračke skupine za održivi razvoj