Laure Batut: Strah, otpornost, a zatim?

Najprije je došao strah. Skamenili smo se.

Istinski strah. Strah koji je sve zaustavio, koji – uz zlokobno prebrojavanje mrtvih svake večeri – izaziva bojazan za bližnje, mlade ili stare, koji su najslabiji. Strah koji podsjeća da tama vreba iz zasjede, da nas čeka.

Skamenili smo se kad smo uvidjeli nepripremljenost glavnih francuskih zdravstvenih službi, zdravstvenih radnika u žiži, građana u pozadini. Svima su nedostajala osnovna sredstva za zaštitu, za liječenje. Skamenila nas je i mogućnost da društvo cijele jedne zemlje kao što je Francuska, uključujući i njezine prekomorske departmane, u trenu prestane sa svim svojim ljudskim aktivnostima, da napusti svoje škole i gradove, i to nakon zime u kojoj se na njezinim ulicama ispoljavao legitiman bijes društva.

A zatim se svijet, još više globaliziran pandemijom, uvođenjem ograničenja kretanja fragmentirao u mnoštvo svedeno na stanje izoliranih jedinki. Pandemija je sve jazove dodatno produbila.

Povratak države

Zadaća je javnih službi, posebno zdravstva, osigurati da život pobjeđuje. Postupno im je nabavljena oprema, ponekad uz mjere koje su više izgledale kao šou, kao što je premještaj nekoliko bolesnika vlakom ili helikopterom, dok se privatnim klinikama koje su izrazile spremnost da pomognu nitko nije obratio.

Ključnim javnim službama u gradovima država je pomogla kako bi se njihove zadaće, npr. opskrba i čišćenje, mogle nastaviti i kako bi život mogao dalje teći.

No njihovi zaposlenici bili su u vrlo različitim situacijama u odnosu na zaštitu od virusa i nisu bili sustavno nagrađivani.

Nakon toga, otpornost

Otpornost je došla preko povezanosti, na primjer profesora s učenicima; preko mreža, telefona, radija, televizije, medija, neophodnih ili zabavnih: trebalo je skratiti vrijeme, organizirati ga, raditi. Građani su sa svojih prozora pljeskali zdravstvenim radnicima svake večeri u 20 sati jer im država nije dala očekivano priznanje.

Zaposlenici su otkrili vlastitu sposobnost inovacije. Rad na daljinu, koji je ranije nekim zaposlenicima ponekad bio uskraćen, proširio se velikom brzinom. Roditelji, osobito majke, morali su preuzeti dva zanimanja – uz ono vlastito i zanimanje nastavnika.

Posrednička uloga sindikata između zaposlenika, poslodavaca i vlade vratila je legitimnost njihovu djelovanju u zemlji. Treba se nadati ne samo da će se sindikate čuti nego i poslušati.

Europa

Iznenadio nas je i EU, odnosno prve izjave Europske komisije!

Najavljen je plan mnogo opsežniji od Marshallovog. Kakav zamah za oporavak! No kao što znamo, vlade i Parlament brzo su pronašli razloge za odugovlačenje.

Međutim, brojni francuski mali trgovci s malim brojem zaposlenih i malo sredstava već su propali, mali restorani prodani su u bescjenje, a propali su i mladi poduzetnici koji su tek pokrenuli poslovanje. Od banaka ni traga ni glasa. Zaposlenici imaju pravo na djelomičnu naknadu za nezaposlenost do rujna, no što nakon toga? Velika poduzeća, unatoč potporama koje su primila od država, kao što su Air France-KLM (7 milijardi eura dobivenih od Nizozemske i Francuske) i Airbus, skandalozno otpuštaju zaposlenike. A nakon ljeta na tržište rada dolazi 700 000 mladih...

Dan poslije?

Čini se da sve više sliči na dan prije. Prije svega zato što je virus još uvijek prisutan, ali i zato što se reforme koje su bile u tijeku „prije” vraćaju i „poslije” iako francusko tržište rada na to nije spremno. Vlada uvjerava građane da se iz poreza ne bi smio financirati pad BDP-a od 13 %, no niz otpuštanja i povećanja cijena ovog ljeta ne prestaje, pa rastu cijene energije, prijevoza, voća i povrća...

S obzirom na pouke krize, organizacija rada će se promijeniti. Za rad na daljinu, rad na platformama i videokonferencijama bit će potrebni propisi koji još ne postoje. Nakon otpornosti potreban je oprez. Hoće li kriza pokazati da oni koji su ekonomski najsnažniji uvijek prolaze bolje, a da je onima s manje sredstava sve gore? U pariškoj je regiji najviše bolesnika imao upravo najsiromašniji departman. Nažalost, ništa novo!