Thomas Kattnig

Sve veće najamnine, podivljale cijene nekretnina i plaće koje ne prate inflaciju čine stanovanje nepristupačnim za sve veći broj ljudi. Stambena kriza u EU-u nije iluzija.

Ona povećava troškove zdravstvene skrbi, šteti okolišu i smanjuje produktivnost, a zbog smanjene kupovne moći negativno utječe i na gospodarstvo.

Kao glas organiziranog civilnog društva, EGSO smatra da treba hitno djelovati kako bi se suzbilo nefunkcioniranje tržišta u stambenom sektoru. Stoga pozivamo Komisiju da zajedno s Parlamentom, državama članicama i civilnim društvom poradi na sastavljanju sveobuhvatnog paketa mjera EU-a kako bi se, u skladu s europskim stupom socijalnih prava i Poveljom o temeljnim pravima, uspostavili okvirni uvjeti i osiguralo pravo na stanovanje.

Stoga pozdravljamo imenovanje povjerenika za energetiku i stanovanje i najavu da će u sljedećih 100 dana biti predstavljen europski plan za cjenovno pristupačno stanovanje. Potreban nam je, među ostalim, registar transparentnosti za transakcije nekretninama, koji bi pokrivao cijeli EU, a usto i jednostavnija koordinacija, učinkovitiji postupci izdavanja dozvola, bolje planiranje uporabe zemljišta, cjenovno pristupačno zemljište za socijalno stanovanje, veća ulaganja u obnovu i klimatski prihvatljivu izgradnju, kao i program „Stanovanje na prvom mjestu” (Housing First) u okviru kojeg bi se beskućnicima ponovno pružile mogućnosti i zajamčila sigurnost. Pozivamo na to da se stanovanje uključi u primarno pravo EU-a i tako prizna kao temeljno pravo, a ne roba.

Istodobno se slažemo s izvješćem Enrica Lette da u pravu o državnim potporama treba proširiti definiciju pristupa socijalnom stanovanju.

EGSO poziva i na znatno povećanje financijske potpore za socijalno stanovanje. Kao prvo, javna ulaganja u socijalno stanovanje moraju se isključiti iz pravila Pakta o stabilnosti i rastu koja se odnose na dugovanje. Kao drugo, općinama i neprofitnim investitorima i zadrugama u području nekretnina trebalo bi omogućiti dobivanje dugoročnih beskamatnih zajmova, bilo posredstvom planirane investicijske platforme bilo izravno od Europske investicijske banke.

Količinu dostupnih stambenih prostora dodatno smanjuje kratkoročni najam, problem s kojim se susreću mnogi veliki europski gradovi. Da bismo taj problem mogli učinkovito riješiti, potreban nam je paket na razini EU-a koji bi sadržavao razne instrumente (npr. porez na prazne nekretnine i gornje granice najamnine) i tako državama članicama omogućio poduzimanje odgovarajućih mjera.

Posebnu pozornost također treba posvetiti a) zadovoljavanju stambenih potreba mladih s pomoću ciljanih programa kao što je Stanovanje na prvom mjestu za mlade (Housing First for Youth – HF4Y) i b) uključivanju osoba s invaliditetom.

Da bi se osigurala ne samo cjenovna pristupačnost već i održivost stanovanja, prednost treba dati obnovi i naknadnoj ugradnji, a ne novim zgradama. Smatramo da takvu obnovu treba olakšati kombiniranjem obveznih i popratnih mjera kojima će se osigurati pravedno djelovanje u području klime. Želimo li svima omogućiti da bez obzira na svoju financijsku situaciju mogu provesti toplinsku i energetsku obnovu, potrebni su instrumenti financiranja. Istodobno se moraju utvrditi obveze vlasnika nekretnina, a pogotovo najmodavaca, kako bi se stanare zaštitilo od prekomjernog povećanja najamnine zbog troškova koje najmodavci na njih prenose.

Naposljetku, naglašavamo da stambena kriza ne samo da negativno utječe na kvalitetu života europskih građana već ugrožava i neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta EU-a. Stoga treba osmisliti strategiju EU-a za stanovanje kojom će se povećati stambena ponuda, uvesti mjere za smanjenje troškova izgradnje, pomoći u usavršavanju radne snage, povećati produktivnost i poboljšati ekološka učinkovitost građevinske industrije.