Cilj je taksonomije EU-a usmjeriti ulaganja u održivost osiguravanjem transparentnog sustava klasifikacije za ulagače i poduzeća. Uredba EU-a o taksonomiji i njezini provedbeni akti trenutačno su usmjereni na ciljeve povezane s klimom i okolišem, u kombinaciji s mjerama minimalne socijalne zaštite. Iako EGSO pozdravlja zelene ciljeve, poziva na koncept holističke održivosti kako bi taksonomija uključivala i okolišnu i socijalnu održivost.

Mjere minimalne socijalne zaštite korisne su, ali nisu dovoljne da radnicima, potrošačima i zajednicama osiguraju socijalnu održivost. Planirana socijalna taksonomija dobit će na važnosti samo ako bude dio opće politike usmjerene prema socijalnoj održivosti, što podrazumijeva i financiranje socijalne dobrobiti vladinim sredstvima i ukazuje na značaj javnih ulaganja.

EGSO poziva Komisiju da objavi zakašnjelo izvješće u kojem se opisuju odredbe koje bi bile nužne za proširenje područja primjene taksonomije na „druge ciljeve održivosti, kao što su socijalni ciljevi”, kako se traži u Uredbi o taksonomiji. EGSO skreće pozornost na sveobuhvatan pripremni rad koji je obavila Platforma za održivo financiranje i preporučuje poštovanje predloženih ciljeva dostojanstvenog rada, primjerenog životnog standarda i uključivih zajednica, koji se odražavaju u višerazinskom pristupu. Osim toga, predstojeća Direktiva o korporativnom izvješćivanju o održivosti upotpunila bi socijalnu taksonomiju prema kojoj bi se mjere mogle procjenjivati​i vrednovati. EGSO preporučuje da se počnu primjenjivati jednostavni kriteriji i predvide jednostavni i transparentni postupci. Bliska integracija socijalne i zelene taksonomije trebala bi biti cilj, no prvi praktični korak mogle bi biti zajedničke mjere minimalne zaštite.

Sve veću potražnju za socijalno usmjerenim ulaganjima treba podržati uvođenjem pouzdane taksonomije kako bi se poduzećima koja pridonose socijalnoj održivost omogućila veća vidljivost. Dobro osmišljena socijalna taksonomija znatno bi pridonijela rješavanju problema socijalnog manipulativnog marketinga, koji se sastoji od toga da organizacije iznose obmanjujuće tvrdnje o društvenoj odgovornosti svojih proizvoda ili usluga. Ona bi trebala biti zlatni standard koji odražava višu razinu ambicije od one predviđene zakonodavstvom. Konkretno, trebala bi se odnositi na europski stup socijalnih prava i ciljeve održivog razvoja, kao što je cilj održivog razvoja br. 8 o dostojanstvenom radu. U njezino osmišljavanja i u osmišljavanje mehanizma za podnošenje tužbi trebali bi u potpunosti biti uključeni socijalni partneri i organizacije civilnog društva. Kao i kod zelene taksonomije, definicija onoga što bi trebalo uključiti u socijalnu taksonomiju bit će sporna, ali upravo bi zbog toga proces definiranja trebao podlijegati demokratskom donošenju odluka. Uspjeh taksonomije povezan je s njezinom vjerodostojnošću, a uključene aktivnosti moraju zadovoljiti široko prihvaćenu definiciju održivosti.