EGSO je podržao prijedlog Europske komisije za preporuku Vijeća o primjerenom minimalnom dohotku, smatrajući ga ključnim dijelom napora u borbi protiv siromaštva i postizanju cilja EU-a da se broj osoba ugroženih siromaštvom do kraja desetljeća smanji za najmanje 15 milijuna.

EGSO je u svojem mišljenju usvojenom na plenarnoj sjednici u ožujku istaknuo da posebno cijeni uvođenje realnog i ne previše restriktivnog kriterija da se primjereni minimalni dohodak omogući svima, i to na razini koja ljudima jamči dostojanstven život, a da nitko ne bude zapostavljen.

Da bi sustavi minimalnog dohotka osigurali dostatna sredstva, moraju uzeti u obzir inflaciju, za koju se očekuje da će 2023. porasti za daljnjih 6,5 % (s obzirom na sve veće troškove života uslijed nedavnog skoka cijena hrane i energije). U tu svrhu EGSO predlaže da države članice procjenjuju visinu minimalnog dohotka na godišnjoj osnovi, ovisno o razini inflacije.

To bi trebale pratiti organizacije civilnog društva, socijalni partneri i dobrotvorne organizacije.

„Djelotvorni sustavi minimalnog dohotka mogu doprinijeti jamčenju poštovanja ljudskih prava, osiguravanju da ljudi žive dostojanstveno, pomažući im da ostanu aktivni i uključeni u društvo te da dobiju dobro i kvalitetno zaposlenje”, izjavio je izvjestitelj za mišljenje Jason Deguara, dodajući da bi i samozaposlene osobe trebale imati pravo na minimalni dohodak i druge naknade.

Izvjestitelj Paul Soete izjavio je: „Cilj je smanjiti broj osoba kojima prijeti siromaštvo za najmanje 15 milijuna do 2030. Na prvi pogled ovaj se cilj ne čini vrlo ambicioznim, ali smjernice za države članice i osnova za čvrstu metodologiju nedvojbeno ga čine važnim korakom naprijed.”

Općenito, postoje velike razlike među modelima države blagostanja u pogledu visine i sastava minimalnog dohotka, što vrijedi i za EU. Položaj korisnika minimalnog dohotka na tržištu rada značajno se razlikuje među državama članicama.

Ni u jednoj državi članici EU-a trenutačno ne postoji odgovarajuća potpora dohotku nezaposlenih obitelji kako bi se izbjegao rizik od siromaštva. Zbog uvjeta prihvatljivosti, kao što su minimalna dob, boravišni status, beskućništvo ili sastav obitelji, oko 20 % nezaposlenih osoba nema pravo ni na kakvu potporu.
Tu je i problem nedovoljne iskorištenosti minimalnog dohotka, koja se procjenjuje na 30 % do 50 % i najvećim je dijelom posljedica prekomjerne birokracije. (ll)