Zsolt Kükedi, član EGSO-a iz Mađarske

G. Kükedi razgovarao je s nama o svojim naporima da pomogne Ukrajincima u Ukrajini i Mađarskoj

Kao delegat organizacije za zaštitu okoliša znam da sada ne možemo učiniti mnogo jer ovo nije trenutak da se razmišlja o okolišu. S druge strane, i najmanji znak interesa ili suosjećanja i ponuda minimalne pomoći već su velika stvar za one koji prihvaćaju izbjeglice. Dok sam radio na regionalnom razvoju, upoznao sam brojne lokalne čelnike i čelnice koji su nakon izbijanja rata izbjeglicama odmah nesebično ponudili općinske stambene prostore i zajedničke prostore za smještaj. Mještani naselja od jedva 700 ljudi prihvatili su više od sto osoba kojima osiguravaju hranu, krov nad glavom i čistu odjeću. Odmah nakon izbijanja rata, kad sam se vratio kući s plenarnog zasjedanja EGSO-a, kontaktirao sam 18 lokalnih i regionalnih izabranih čelnika i čelnica u istočnoj Mađarskoj kako bih se raspitao o tamošnjoj situaciji i što bismo mi, u dalekoj Budimpešti, mogli učiniti da im pomognemo. Nisam planirao odmah putovati do granice jer u ranim danima, volonteri puni entuzijazma mogu stvoriti organizacijske probleme u humanitarnom radu.

Odgovorilo mi je devet od 18 osoba kojima sam se obratio. Ostali najvjerojatnije nisu imali vremena pročitati moje poruke ili odgovoriti na njih, što je u potpunosti razumljivo u ovoj situaciji. Oni koji su odgovorili rekli su da ih je moja poruka ohrabrila. Nije im bilo toliko važno nudimo li konkretnu pomoć već sama činjenica da mislimo na njih i saznanje da nam se mogu obratiti, što mi je bilo vrlo drago za čuti. Netko je tražio novac jer su im potrebni pokrivači i deterdženti. Netko me je uputio na mjesto gdje se traže donacije. Općenito, obećali su da će se javiti ako se to stanje nastavi i ako postane neizdrživo u financijskom ili osobnom smislu.

Dok ovo pišem, znam da ću se uskoro ponovno vratiti kući i da ću ponovno kontaktirati tih devet osoba da ih pitam što se sada događa i što im je sada potrebno. Razgovarali smo i o tome koliko se dugo nismo susreli uživo, i da ćemo – unatoč ovoj tužnoj situaciji koja nas je ponovo povezala – svakako naći vremena za to. Ništa nije važnije od prijatelja na koje možemo računati.

Uključili smo se u pružanje još jedne vrste pomoći: prikupljanje medicinskih potrepština i njihovo slanje osobama kojima su potrebne, a koje u ovoj situaciji ne mogu doći do njih. Mnoge osobe ne mogu obavljati svoje potrebe prirodno zbog problema ili bolesti koji zahvaćaju neki dio probavnog ili mokraćnog trakta. To je grozan zdravstveni problem. Otpadne tvari iz tijela izlučuje se kroz stomu na određenom mjestu u trbušnoj stijenci. Isporučili smo stoma vrećice s radnog mjesta moje supruge jer je pacijentima koji imaju taj problem potrebna jedna vrećica dnevno, koja se zbog higijenskih razloga baca. S druge strane, bez te vrećice ne može se živjeti niti jedan dan jer bi takav život bio nehuman. Bilo nam je čudno da dostavljamo te izuzetno važne vrećice. Međutim, u ovako složenoj situaciji jasno nam je da su potrebne i neobične donacije.

Na zahtjev EGSO-a na sastancima naše stručne skupine raspravljali smo o ratu Ukrajine i Rusije i o tome kako će on utjecati na EGSO. Stručna skupina TEN zatražila je da pozovem govornika s bojišta, kao i stručnjaka za nuklearnu energiju, kako bi se bolje shvatila prijetnja koju predstavljaju ukrajinske nuklearne elektrane. Budući da zahvaljujući svom radu na razvoju imam mnogo osobnih poznanika u Ukrajini, uspio sam se povezati sa Sergijem Prokopenkom iz Harkiva, mladim stručnjakom za inovacije i poduzetništvo, konzultantom i znanstvenim suradnikom za ekonomiju, koji nam je objasnio mnogo toga o ratu. Javio se ravno s bojišta, iz bunkera u Harkivu jer je područje u kojem se nalazio netom prije bilo bombardirano. U jednom trenutku riječ je morao preuzeti mađarski stručnjak za nuklearnu energiju, koji nam se trebao javiti nakon Sergija, jer je došlo do prekida u internetskoj vezi. Dr. Zsolt Hetesi, viši znanstveni suradnik na Nacionalnom sveučilištu za javnu upravu, od 2005. godine sudjeluje u istraživanjima u području okoliša, energije i održivosti. Prije toga bio je jedan od vodećih znanstvenika u skupini za istraživanje održivog razvoja i resursa, i često je govorio o krizi u koju vode prevelik broj stanovnika Zemlje i prekomjerna potrošnja resursa. Kao stručnjak koji se bavi pitanjem iscrpljivanja resursa, govorio je o trenutnom stanju, vulnerabilnosti i mogućnosti da u jednoj od četiriju nuklearnih elektrana u Ukrajini dođe do nuklearne katastrofe. Pokušao nas je smiriti rekavši da se zasad čini da svijet nije u neposrednoj opasnosti od tih nuklearnih elektrana. Nakon prezentacije ponovno nam se obratio Sergij čije su nam riječi, nakon kojih je uslijedio gromoglasni pljesak, približile stvarnost rata. Stručna skupina TEN bila je doista potresena njegovim svjedočanstvom i bilo nam je teško usredotočiti se na naš rad.

Smatram da je i to humanitarni rad: stupiti u kontakt s osobama koje su izolirane zbog rata i iskoračiti iz našeg osjećaja prividne sigurnosti da bismo se našli na udaru stvarnosti i osjetili da i izdaleka imamo zadaće koje trebamo obaviti.

Kao kršćanin, suosjećam sa svima koji pate i umiru u ovom ratu. Kao aktivist za zaštitu okoliša koji se bavi iscrpljivanjem resursa, znam da sve više moramo dijeliti resurse kojih je sve manje. Ovdje u Bruxellesu često dajem jedan ili dva eura beskućnicima koji žive u podzemnoj željeznici ili na ulici, a kad se vratim kući, pitam se što mogu učiniti da pomognem onima koji su neprestano na dužnosti, ili onima čije su potrebe nezadovoljene.

Zsolt Kükedi, član EGSO-a iz Mađarske