Kada je sredinom ožujka počela kriza, cijela situacija bila je zaista jedinstvena i nevjerojatna. Gotovo sve se zatvorilo diljem cijele Europe, a nitko u tom trenutku nije znao hoće li postavljena ograničenja pomoći ili ne. Spašavanje života bilo je najvažnije i gospodarstvo se moralo žrtvovati.

Četiri europske slobode jednostavno su ukinute preko noći, a zamalo je nestalo i jedinstveno tržište. Države članice blokirale su dostavu u druge države članice, a kupci su doslovce čekali pred tvornicama maski u Kini i nadmetali se nudeći što više sume.

U Estoniji, mojoj zemlji, situacija nije bila toliko loša. Zdravstveni se sustav mogao nositi sa situacijom te nije izgubljeno previše života zbog COVID-a 19 (ukupno 69). U početku je nedostajalo maski i druge zaštitne opreme, međutim taj je problem u konačnici riješen. Bilo je ohrabrujuće vidjeti poduzeća koja su prilagodila svoju proizvodnju i počela proizvoditi potrebnu opremu, dok su drugi pomagali s dostavom.

Moja obitelj i ja snašli smo se dosta dobro. Živimo u vlastitoj kući s vrtom, okruženi zelenilom te nismo previše patili. Naravno, skoro sve – trgovački centri, škole, kina, kazališta i sportski objekti – bilo je zatvoreno, ali su šetnje vani (uz održavanje razmaka!) bile dozvoljene, čak i preporučene.

Bilo je impresivno vidjeti kako se sve počelo odvijati putem interneta – od kupovine do seminara i komunikacije, uključujući i nastavu. Preko noći, podučavanje i učenje preselili su na internet. Učitelji i djeca postigli su dobre rezultate. Svi su puno naučili tijekom krize, a mene je ganulo koliko je mojoj kćeri nedostajala prava škola.

Na poslu, pravni tim moje organizacije, Estonske trgovinske komore, primio je rekordan broj zahtjeva za savjetovanje tijekom toga razdoblja. Nikada dosada nije bilo priznato toliko slučajeva više sile. Gospodarska situacija sada se polako poboljšava, ali neki se sektori i dalje suočavaju s velikim poteškoćama. Bojim se da bi ovo mogao biti tek početak i da bi se u jesen stvari mogle pogoršati. Trenutno, vladine mjere pomažu brojnim građanima, no što će se dogoditi ako se one prestanu primjenjivati?

Teška vremena poput ovih potiču nas u Odboru, ali i u cijeloj Europi, na razmišljanje te na to da više cijenimo svoj život i slobodu. Doista je pravi luksuz kada možemo putovati, doći u Bruxelles i voditi naše rasprave. Vrlo je važno da nastavimo s našim radom kako bismo održali stvarnu vezu između različitih ljudi u različitim zemljama EU-a, s krizama ili bez njih.