Poljski pokret „Štrajk žena“ (PWS), dobitnik druge nagrade, građanski je pokret nastao u Poljskoj 2016. kao reakcija na pokušaj vlade da ženama ukine pravo na pobačaj. Od tada se pokret proširio diljem zemlje i u sklopu njega organiziran je niz akcija s masovnim odazivom žena iz malih i srednjih poljskih gradova. Marta Lempart iz PWS-a s nama je podijelila svoja razmišljanja o vitalnoj važnosti ovog pokreta u današnjoj Poljskoj.
EGSO info: Što ova nagrada znači za vas i vašu organizaciju?

Marta Lempart: Osjećamo se vidljivo. Žene koje se bave najtežim aktivističkim radom u kojem nema TV kamera, nema velikih medija, nema umjetničkih fotografija, nema priznanja osim užasne mržnje na koju nailaze i na internetu i u stvarnom životu, obične žene – učiteljice, prodavačice, majke, medicinske sestre, kuharice i vozačice, koje same predstavljaju promjenu koju žele ostvariti – u malim i srednjim gradovima Poljske, konačno su vidljive i cijenjene, kao i njihova požrtvovnost, hrabrost, ideje, trud i uspjesi. To je trenutak priznanja u međunarodnoj ženskoj povijesti i povijesti općenito za žene koje ne traže slavu, ali zaslužuju da ih se vidi, čuje i podrži iako dolaze iz manjih sredina, a ne iz glavnog grada.
To također znači da se približava kraj feminizma iz velikih gradova koji vode etablirane, privilegirane i fakultetski obrazovane žene. To znači da je došao trenutak da obične žene koje su ušutkavane, zanemarivane i podcijenjivane kao „nedovoljno dobre/obrazovane/elokventne/pripremljene/prihvaćene“ budu feministkinje i da žene koje se svakodnevno žrtvuju preuzmu vodeću ulogu jer one najbolje znaju da se radi o borbi na život ili smrt.
 

Što biste savjetovali drugim organizacijama u pogledu postizanja rezultata uz pomoć takvih aktivnosti i programa?
1. Riješite se upravnog odbora i osnujte službu za podršku zaduženu za koordinaciju i vođenje projekata. Ni u kom slučaju ne pokrećite i ne namećite projekte „odozgo prema dolje“, riješite se hijerarhijskog pristupa i stvorite snažnu mrežu podrške. Shvatite da tamo gdje postoji potpuna odgovornost za ishod mora postojati i potpuna moć donošenja odluka. Financirajte i na bilo koji način podržite sve što se makar djelomično uklapa u vašu organizacijsku viziju – ne tražite i ne forsirajte stopostotnu podudarnost u idejama, stajalištima i postupcima. Vjerujte u ono što ljudi kažu, kako se osjećaju i što rade.
2. Poštujte i ohrabrujte lokalni aktivizam kao okosnicu svega što radite, aktivno se borite protiv medijske neupućenosti i arogancije prema lokalnom aktivizmu, koji je obično nevidljiv i zanemaren od strane nacionalnih medijskih kuća. Prestanite organizirati sastanke, radionice i konferencije u glavnom gradu vaše zemlje.
3. Govorite običnim jezikom.
4. Postanite svjesni svog privilegiranog položaja i razmišljajte o njemu pet minuta svako jutro. Zatim ga iskoristite kako biste podržali ljude u onome što rade. Svaki dan podržite barem jednu osobu s kojom se ne slažete u pogledu strategija, metoda ili postupaka. Pobrinite se za to da se uvijek čuje glas manjine u vašoj organizaciji, kao i glas onih kojih se uvijek suzdržavaju. Ljude se ne može prisiliti da odaberu određen put, pa čak ni najrazumniji i najučinkovitiji put. Treba im sloboda da biraju vlastiti put. Tako smo svi stigli tu gdje jesmo.
5. Budite ljubazni i popustljivi.

Kako ćete iskoristiti dobivena sredstva da nastavite pružati pomoć u zajednici?
Sredstva ćemo iskoristiti za aktivno sprečavanje i suzbijanje profesionalnog zasićenja naših aktivistica (fond za borbu protiv „izgaranja“, eng. anti-burnout fund). Većina žena u PWS-u izložena je pritisku države i društva (policijske istrage, krivično gonjenje), mnoge on njih žrtve su uznemiravanja i zlostavljanja na internetu, imaju problema na poslu ili s očuvanjem vlastitih poduzeća, a to se odražava i na njihovu djecu i obitelji. Pritisak i količina angažmana utječu na njihovo mentalno zdravlje i opće zdravstveno stanje.
Dio sredstava iskoristit će se i za povratak korijenima PWS-a. Namjeravamo stupiti u kontakt sa svim izvornim organizatorima prvog štrajka, koji iz različitih razloga više nisu dio PWS-a – bilo zbog osobne situacije, bilo zato što su se pridružili drugim organizacijama ili zato što su imali osobne sukobe – i organizirati nacionalni susret povodom četvrte godišnjice štrajka (3. listopada 2020.).

Poljska ima dugu povijest feminističkog aktivizma i bila je jedna od prvih država u Europi koja je usvojila biračko pravo žena. Međutim, na Poljsku također utječu konzervativna stajališta. Što za vas znači ova nagrada u tom kontekstu?
Ona predstavlja veliku podršku onima u prvim redovima borbe i otpora protiv desničarskog populizma i vjerskih fanatika jer upravo su žene te koje se aktivno bore protiv snažno sponzoriranog, međunarodno organiziranog vala anti-ženskog i anti-ljudskog „Novog svjetskog poretka“ s kojim ni vlade ni međunarodne institucije ne znaju što bi. Poljska je 2016. bila teren na kojem su vjerski ekstremisti iskušali svoju moć pokušavši u potpunosti zabraniti pobačaj. Tu su bitku izgubili i to je činjenica. Očekivali su neznatan ili nikakav otpor, ali žene su uzvratile borbom koju vode svaki dan.