Skupina radnika EGSO-a

Industrijska tranzicija može značiti bolja radna mjesta i radne uvjete te održiv rast i uključivost. No isto tako, može značiti sveprisutnu nejednakost i siromaštvo, golemu nezaposlenost određenih skupina i, s vremenom, razbijanje socijalne kohezije koja će ugroziti EU i samu demokraciju.

Povijesne promjene materijalnih uvjeta proizvodnje i radnih odnosa u brojnim su slučajevima uzdrmale temelje društva i to ne bezrazložno.

Bez obzira na to, način na koji će se promjene dogoditi uvelike će ovisiti o političkom odabiru. Na zadnjem plenarnom zasjedanju u prosincu 2020. EGSO je usvojio iznimno važno mišljenje o industrijskoj tranziciji, koje je zatražio Europski parlament, a koje bi trebao poslužiti kao nacrt u vezi s potrebom za pravednošću i pravdom u tehnološkom i ekonomskom razvoju privrede i svijeta rada.

Recept za prevladavanje gospodarskog pada uzrokovanog pandemijom i uspostavu otpornijeg, modernijeg, zelenijeg, digitalnijeg i uključivijeg gospodarstva i društva prije svega mora sadržavati snažnu socijalnu komponentu. Europski stup socijalnih prava mora biti u središtu te transformacije, koja mora uključivati jasno, široko i snažno sudjelovanje socijalnih partnera i čvrst i jasan regulatorni okvir.

U tom se mišljenju daje nužna, često zanemarena ravnoteža ne samo u okolišnom i ekonomskom smislu nego i onom socijalnom – načelo da nitko ne smije ostati zapostavljen više je od pukog isticanja dobrih namjera. To je nužno ako želimo spriječiti da val populizma dovrši ono što je započeo nakon krize 2008. i izbjeći stroge mjere štednje koje je kriza izazvala. (prp)