Agencija UN-a za izbjeglice (UNHCR) spremna je podržati one Sirijce koji vjeruju da se mogu vratiti kući u sigurnim uvjetima. Međutim, savjetuje da se nikoga ne prisiljava na povratak u zemlju u kojoj vlada politička nesigurnost, koja se bori s jednom od najvećih humanitarnih kriza na svijetu i u kojoj čak 90 % stanovništva živi ispod granice siromaštva, piše UNHCR-ov Jean-Nicolas Beuze.

Jean-Nicolas Beuze

Nakon pada predsjednika Bashara al-Assada politička situacija u Siriji brzo se mijenja, a rasprava o najvećoj izbjegličkoj populaciji na svijetu u središtu je pozornosti cijele Europe.

Sve više zemalja EU-a obustavlja donošenje odluka o zahtjevima Sirijaca i Sirijki za azil. Neke najavljuju uvođenje čarter letova, financijskih poticaja i „bonusa za vraćanje” kako bi izbjeglice potakle na povratak, a druge navodno čak planiraju deportirati sve Sirijce i Sirijke sa svog državnog područja, bez obzira na njihov azilantski status.

Da bi mogle donositi utemeljene odluke o azilu, države EU-a moraju procijeniti je li Sirija sigurna za povratak njezinih građana i građanki koji trenutačno borave u Europi. Zbog brzine razvoja situacije na terenu, u ovom trenutku nije moguće donijeti konačnu prosudbu o sigurnosti. Sigurnosna situacija u Siriji i dalje je neizvjesna jer ona balansira između mogućnosti mira i pomirenja s jedne strane i rizika od daljnjeg nasilja s druge.

Milijuni sirijskih izbjeglica koji žive izvan svoje zemlje pokušavaju shvatiti što razvoj situacije u njihovoj domovini znači za njihovu budućnost. Pitaju se: Hoću li biti siguran u Siriji? Hoće li se moja prava poštovati? Nekima se mogućnost povratka možda čini izvedivijom, no među drugima i dalje vlada duboka zabrinutost.

Kakva je u današnjoj Siriji budućnost pripadnika etničkih i vjerskih manjina i onih koji imaju različita politička stajališta ili se identificiraju kao dio zajednice LGBTQ+? Odgovor je još uvijek nejasan.

Moramo poštovati odluku onih koji osjećaju da je povratak siguran i eventualno im pružiti podršku kako bi se mogli vratiti i reintegrirati u zajednice iz kojih su došli, no UNHCR preporučuje da se zbog nestabilnosti i političke nesigurnosti koje u zemlji vladaju nikoga ne prisiljava na povratak.

Prisilnom repatrijacijom iz Europske unije prekršila bi se prava sirijskih izbjeglica, koje bi po povratku bile izložene riziku od teške i nepopravljive štete.

Zbog kontinuiranog oružanog nasilja u raznim dijelovima Sirije i nesigurnosti u pogledu načina na koji će nove vlasti odgovoriti na potrebe stanovništva, a pogotovo ranjivih skupina, mnogima je još prerano da razmišljaju o povratku. Njihov stav treba poštovati. Stoga države članice EU-a, kao i zemlje koje graniče sa Sirijom i već više od desetljeća velikodušno pružaju utočište većini sirijskih izbjeglica, moraju i dalje predano pružati zaštitu Sirijcima i Sirijkama na svom državnom području.

Od 1,1 milijuna ljudi interno raseljenih zbog eskalacije sukoba krajem studenoga, i dalje ih je raseljeno oko 627 000, od čega 75 % žena i djece.

Preuranjeno vraćanje izuzetno je riskantno, među ostalim i zbog toga što potiče začarani krug raseljavanja ne samo unutar Sirije već i izvan njezinih granica, i time u konačnici produbljuje krizu.

Osim s masovnim raseljavanjem, Sirija se suočava i s jednom od najvećih humanitarnih kriza na svijetu. U sukobu je uništen velik dio infrastrukture, uključujući bolnice, škole i stambene objekte, i većina izbjeglica nema se gdje vratiti. U mnogim regijama i dalje vlada nestašica hrane, čiste vode i medicinske skrbi. Zbog nedostatka osnovnih usluga, gospodarskih prilika i sigurnosti povratnicima je teško ponovno izgraditi održiv i dostojanstven život. Nevjerojatnih 90 % sirijskog stanovništva živi ispod granice siromaštva.

U posljednjih se nekoliko tjedana znatno povećao broj Sirijaca i Sirijki koji se dobrovoljno vraćaju iz Libanona, Turske i Jordana. Prema preliminarnim procjenama, vratilo ih se 125 000, odnosno oko 7000 dnevno. To je njihov osobni izbor, ali im UNHCR ipak predano pomaže.

Mnogi se Sirijci i Sirijke u Europi i susjednim zemljama pitaju je li se sigurno vratiti i kakve ih osnovne usluge i prilike za obnovu života čekaju u domovini, a istovremeno duboko čeznu za ponovnim susretom sa svojim bližnjima. Zato se mnogi žele vratiti kući barem na kratko, da procijene stanje na terenu. To moraju moći učiniti bez straha od gubitka izbjegličkog statusa u Europi. Ti „izvidnički” posjeti od ključne su važnosti za donošenje informiranih odluka koje će dati bolje rezultate, uključujući siguran i trajan povratak.

Dok čekaju da se stvore pravi uvjeti za siguran povratak i uspješnu reintegraciju u zajednice koje su napustili, Sirijci i Sirijke moraju biti vrlo strpljivi i oprezni. Mnogi su počeli razmišljati o povratku kući i UNHCR im je spreman pružiti podršku. Nakon dugogodišnje raseljenosti, ovo bi za njih mogla biti dugo očekivana prilika da povratkom u Siriju okončaju svoj dugogodišnji izbjeglički život i pronađu trajno rješenje. Kao što su bili uz njih tijekom egzila, Europska unija i UNHCR bit će uz njih i kad se vrate i počnu graditi novu Siriju.

Jean-Nicolas Beuze predstavnik je UNHCR-a u EU-u, Belgiji, Irskoj, Luksemburgu, Nizozemskoj i Portugalu. Prethodno je bio predstavnik UNHCR-a u Iraku, Jemenu i Kanadi. Već više od 27 godina u sjedištu UN-a i na terenu radi na zaštiti ljudskih prava, održavanju mira i zaštiti djece.