Stefano Mallia, predsjednik Skupine poslodavaca EGSO-a

Ovoga ljeta u nekoliko zemalja južne Europe harali su šumski požari koji su uništili domove i obalna ljetovališta te pretvorili ogromna šumska područja u crne pustopoljine. U isto vrijeme Sloveniju su zadesile poplave. Problemi povezani s klimom nisu nova pojava u Europi, ali njihov se intenzitet pojačao, kako na našem kontinentu, tako i drugdje. Nema sumnje da su zbog klimatskih promjena takvi fenomeni postali češći i ekstremniji.

Pandemija bolesti COVID-19, rat u Ukrajini i energetska kriza koja je uslijedila donekle su otežali rad na borbi protiv klimatskih promjena i započinjanju istinske zelene tranzicije u Europi.

Neke države članice usvojile su brojne mjere koje de facto usporavaju postupno ukidanje vađenja fosilnih goriva ili čak ulažu u nove djelatnosti tog tipa kako bi zadovoljile svoje energetske potrebe. Takvo ponašanje šalje zbunjujuću poruku, ne samo građanima Europe već i trećim zemljama, koje bi to mogle iskoristiti kako bi opravdale kašnjenja u svojim tranzicijama. Sve bi to očito moglo ugroziti ovogodišnji sastanak na vrhu COP28, na kojem bi zemlje trebale postići dogovor o postupnom ukidanju upotrebe fosilnih goriva koja ispuštaju CO₂.

Zbog toga EU mora zadržati koherentan i dosljedan pristup klimatskoj politici. Moramo riječi pretvoriti u djela. EU je nedavno intenzivirao svoj rad na klimatskoj diplomaciji, čiji uspjeh uvelike ovisi o odlukama EU-a u području unutarnje klimatske politike, ali i o učinkovitoj provedbi europskog zelenog plana. Unatoč sve češćim novim geopolitičkim izazovima s kojima je suočen, EU mora steći bolji uvid u geopolitičke aspekte europskog zelenog plana. Za to je potrebna nova, čvrsta i vjerodostojna strategija za prilagodbu klimatske diplomacije EU-a trenutačnom geopolitičkom okruženju.

Od kuda da počnemo? EGSO vjeruje da skup alata kojima klimatska diplomacija raspolaže trebamo obogatiti inicijativama koje su usmjerene ne samo na jačanje klimatskih ambicija već i na dijeljenje iskustava EU-a i suočavanje s rizicima povezanima s klimom.

Kako bismo klimatsku diplomaciju učinili učinkovitim instrumentom, trebamo iskoristiti njezinu višerazinsku prirodu. Prvi korak moglo bi biti osnivanje mreže civilnog društva za diplomaciju.

Želimo li izbjeći nepopravljivu štetu, ne smijemo gubiti vrijeme pri poduzimanju daljnjih koraka. Klimatska diplomacija preventivna je diplomacija i stoga je nedvojbeno treba hitno unaprijediti kako bi postala okosnica vanjskih odnosa i vanjske politike EU-a.