Na savjetovanju EGSO-a održanom 8. travnja, na kojem su se okupili vodeći akteri u politici za osobe s invaliditetom, uključujući socijalne partnere i organizacije civilnog društva, istaknuta je potreba za povećanjem stope zaposlenosti osoba s invaliditetom, a posebno mladih. Unatoč pravnim naporima, podaci pokazuju da se mnogi od njih i dalje suočavaju s diskriminacijom u svijetu rada zbog stereotipa koji ih prikazuju kao neproduktivne.

Glavna je poruka da se u novoj Strategiji EU-a o pravima osoba s invaliditetom uvažavaju problemi s kojima se suočavaju mladi s invaliditetom kad je posrijedi zapošljavanje i obrazovanje. Međutim, socijalni partneri još ne znaju koliko će ambiciozni biti ti napori.

Pri pokušaju ulaska na tržište rada mladi s invaliditetom suočavaju se s preprekama koje postoje i u privatnom i u javnom sektoru. Naime, stopa nezaposlenosti osoba s invaliditetom nerazmjerno je visoka u usporedbi s općom populacijom, posebno u slučaju žena i mladih. Prema najnovijim podacima dostupnima na razini EU-a, za osobe s invaliditetom vjerojatnost zapošljavanja manja je za 24,4 %. Po svemu sudeći, pandemija COVID-a 19 dodatno je povećala tu nejednakost.

Daphne Nathalie Ahrendt, viša voditeljica istraživanja u zakladi Eurofound, predstavila je zaključke istraživanja Eurofounda: 27 % ispitanika s invaliditetom bilo je nezaposleno, u usporedbi s 12 % ispitanika bez invaliditeta. Njih 55 % smatra se financijski ranjivima, u usporedbi s 38 % njihovih vršnjaka bez invaliditeta. Za veliku većinu ispitanika s invaliditetom postoji veća vjerojatnost da će biti pogođeni depresijom i usamljenošću.

Francesca Sbianchi iz Odbora mladih Europskog foruma osoba s invaliditetom istaknula je: „Mnogi od nas suočavaju se s višim troškovima života, zbog čega su nam za dostojanstven život nužne usluge potpore i naknade za invaliditet“. Jedan od glavnih preduvjeta za iskorjenjivanje nekih od tih nejednakosti jest da se osobama s invaliditetom dopusti da zadrže naknade za invaliditet i nakon što se zaposle, kako bi imale dovoljno vremena da se financijski osamostale.

Stefan Tromel iz Međunarodne organizacije rada istaknuo je da iako novi oblici rada predstavljaju priliku za uključivanje više ljudi s invaliditetom, prema podacima OECD-a postoji jaz u području digitalnih vještina između osoba s invaliditetom i onih bez invaliditeta, a rad na daljinu mora ostati pitanje izbora. Kako bi se taj jaz smanjio, a pristupačnost na radnom mjestu poboljšala, sindikati moraju surađivati sa socijalnim partnerima: gospodarska i socijalna vijeća svih zemalja mogla bi predstavljati dobre platforme za tu suradnju.

Osobe s invaliditetom suočene su s većim stupnjem diskriminacije ako su mlade. Budući da je 2022. Europska godina mladih, ključno je bolje razumjeti stvarnost s kojom se ta skupina suočava. (rl)