Herman van Rompuy: „Sada nije vrijeme za zloguke proroke“

Od 2008. godine krize se nižu jedna za drugom tvoreći ono što zovemo „višestrukom krizom”. Strah i nesigurnost toliko su porasli da se mnogi samo pitaju što je sljedeće na redu. Većina kriza dolazi izvana, to stoji. Ali ipak... Unija je prevladala sve opasne prepreke koje su ponekad ugrožavale i samo njezino postojanje. To nam dobro ide, no istodobno nailazimo i na pozitivne izazove. Znamo li se i s njima dobro nositi?

Nadu mi ulijeva način na koji Unija koristi fond za oporavak, osmišljen za suzbijanje socijalnih i ekonomskih posljedica pandemije radi ubrzanja okolišne i digitalne tranzicije. Upravljanje kriznim situacijama kombiniramo s dugoročnom vizijom, što je jedan od najtežih izazova u današnjoj politici koju zanima samo kratkoročno razmišljanje i djelovanje.

Postizanje ugljične neutralnosti do 2050. godine nije samo ključno za naš opstanak već bi nam trebalo pomoći i u očuvanju konkurentnog gospodarstva. Ne smijemo ponoviti pogreške koje smo napravili u digitalnoj revoluciji. Tu smo priliku zamalo propustili.

Istinska klimatska politika pomoći će nam i da ostvarimo još jedan od ključnih ciljeva: stratešku autonomiju Unije ili neku vrstu europske suverenosti. Klimatska politika omogućit će nam da smanjimo i izbjegnemo uvoz fosilnih goriva poput ruskog plina. Zeleni plan pomoći će nam da riješimo klimatske i gospodarske probleme i povećamo autonomiju EU-a. Nijedan od tih aspekata ne može opstati sam, svi ovise jedni o drugima.

Otići ću i korak dalje. Želi li Unija biti akter na geopolitičkoj sceni, mora biti konkurentna jer gospodarstvo određuje ravnotežu moći u svijetu. Zato je ekološka i digitalna tranzicija toliko važna. Zato u području trgovine i dalje moramo nastupati jedinstveno, kao što smo učinili tijekom Brexita, nizom sporazuma o slobodnoj trgovini koje smo sklopili, primjerice s Japanom, ili s Kinom za ulaganja. Predsjednik Komisije čak je u doba Trumpa uspio izbjeći trgovinski rat jer smo bili ujedinjeni. No, geopolitički ćemo biti relevantni samo ako mnogo manje budemo ovisili o drugim globalnim akterima u brojnim područjima poput digitalne tehnologije, energetike, migracija, financijskih usluga (među ostalim, to znači da moramo manje ovisiti o londonskoj burzi i američkom dolaru), hrane, javnog zdravstva itd. To možemo postići samo ako udružimo snage na sektorskoj razini. Veličina je važna. Razmjeri su važni. U svim tim područjima postižemo napredak, ali ponekad presporo. U svojem razmišljanju moramo nastupati strateški, biti manje naivni i više europski nastrojeni.

Nadam se da će se i konferencija o budućnosti Europe usredotočiti na naše interne izazove. Živimo u tehnološki, demografski, gospodarski, ekološki i geopolitički novom svijetu. Sve se te promjene događaju brže nego što smo očekivali ili strahovali. Da, sve je postalo hitno.

Moramo se pobrinuti da ponovno uspostavimo socijalnu i političku stabilnost u Uniji. Pandemija je pogoršala stare nejednakosti i stvorila nove. Tržišta rada sve se više dijele na manje i više obrazovane radnike pa bi se neke skupine mogle osjećati napuštenima, i to posebno sada kada je započela digitalna revolucija. Fond za oporavak i zajednička kupnja cjepiva dokazuju da europska solidarnost postoji. Za poboljšanje socijalne kohezije treba mnogo učiniti i na nacionalnoj razini. Pandemija je dovela do drastičnog povećanja broja siromašnih, i to u trenutku kada se, nakon što je desetljećima bio u padu, u cijelom svijetu ponovno povećao i broj ekstremno siromašnih. Socijalna kohezija s pravom je toliko draga Europskom gospodarskom i socijalnom odboru. Politički gledano, mjere poduzete u više zemalja ugrozile su vladavinu prava, slobodu govora i medija, a time i slobodu glasanja. To je potaklo reakciju.

Izazova nam zasigurno ne nedostaje i moramo biti sigurni da smo spremni, voljni i sposobni zajedno se s njima suočiti. Sad nije vrijeme za zloguke proroke, već za ljude, vlade i organizacije koje daju nadu.

Herman van Rompuy, predsjednik Europskog centra za politike