Tri estonske nevladine organizacije – Estonski zeleni pokret, Estonski fond za prirodu i Estonski centar za pravo okoliša – kojima je dojadilo slušati uvijek iste izgovore odlučile su aktivno se uključiti i okupiti razne dionike na raspravi o pravednoj tranziciji u toj zemlji koja ima jedan od najvećih ugljičnih otisaka na svijetu. Njihov komunikacijski projekt naglasak stavlja na sjeveroistočnu regiju u kojoj je nafta iz škriljavca i dalje glavno gorivo i u kojoj većina radnih mjesta ovisi o toj industriji, koju će trebati postupno ugasiti. Znale su da rasprava neće biti jednostavna, ali rezultati su ohrabrujući.

EGSO info: Što vas je potaknulo na ovaj projekt, odnosno inicijativu?

Madis Vasser: Estonski zeleni pokreti već desetljećima pozivaju na postupni prestanak korištenja fosilnih goriva, ali odgovori na taj zahtjev bili su uvijek isti: Što ćemo s radnim mjestima? Što s ekonomijom? To je preteško, tko će preuzeti odgovornost? itd.
Tako su tri nevladine organizacije 2018. odlučile pokrenuti zajednički projekt u namjeri da svim dionicima povedu konstruktivan dijalog o pravednoj tranziciji s nafte iz škriljavca, koja je naše glavno gorivo.

Kako je vaš projekt prihvaćen? Jeste li od ljudi kojima ste pomagali dobili povratne informacije? (Možete li navesti neki primjer?)

Projekt je dobro prihvaćen. Predstavnici svih strana zaista su se okupili na raspravi o tim pitanjima. Predstavnik jedne općine u regiji u kojoj postoji industrija proizvodnje nafte iz škriljavca kasnije je rekao da je očekivao još jedan beskorisni sastanak o zaštiti okoliša, ali da je susret zaista imao smisla.
Za vrijeme i nakon projekta bili smo u bliskom kontaktu s lokalnim stanovništvom, predstavnicima industrije i vlasti. Djelomično je i zahvaljujući tom umrežavanju Estonija jedna od prvih država članica koja je finalizirala teritorijalni plan za pravednu tranziciju za Fond za pravednu tranziciju.

Kako namjeravate upotrijebiti ta financijska sredstva za daljnje pružanje pomoći u zajednici? Planirate li već nove projekte?

Sredstva ćemo upotrijebiti za proširenje nekih aktivnosti iz inicijalnog projekta, primjerice, za koordiniranje opsežne mreže nevladinih organizacija za klimu koja potiče suradnju među lokalnim organizacijama o klimatskim pitanjima.
Potpora se koristi i za razvoj projekata za praćenje, koji su sada više usmjereni na lokalnu razinu.

Koji biste savjet dali drugim organizacijama kako bi od aktivnosti i programa ove vrste postigle željene rezultate?

Ono što je rečeno na jednoj od edukacija programa EU-a za klimu (EUKI): „aktivno se uključite” i „ne bježite od konflikta”. To znači da se ne smijemo bojati ući u kontakt s raznim dionicima jer možda upravo sada razmišljaju slično kao vi.
Istodobno morate imati u vidu da neki dionici u početku možda neće jedni drugima vjerovati ili da će imati vrlo različite ideje o tome što želite postići suradnjom. Stoga se, umjesto izbjegavanja tih pitanja, pripremite na konflikte i rješavajte ih.

U kojoj mjeri gajite optimizam da će EU uspjeti ostvariti ciljeve iz zelenog plana?

Mislim da ćemo na kraju zbog stanja okoliša postati još ambiciozniji nego što trenutno jesmo i te ciljeve ostvariti sustavnijim promjenama u stilu života i obrascima potrošnje jer ne postoji drugi izvediv način ublažavanja najtežih posljedica ekološke i klimatske krize.