Kad govorimo o stanju demokracije u cjelini, a posebno o europskoj građanskoj inicijativi, ima puno razloga za nezadovoljstvo.

Prema najnovijem „Izvješću o demokraciji u svijetu” koje je 7. ožujka predstavio institut Varieties of Democracy (V-Dem), postotak ljudi koji žive u demokratskim državama pao je na razinu na kojoj smo bili prije gotovo 40 godina. Iako ove godine više ljudi diljem svijeta ima pravo glasati na izborima, velik broj zemalja u kojima se izbori održavaju postaje sve autokratskiji.

Prvi Tjedan civilnog društva, koji je početkom ožujka održao Europski gospodarski i socijalni odbor, također je bio prilika za iznošenje nekih kritika u vezi s europskom građanskom inicijativom, prvim prekograničnim izravnim demokratskim instrumentom u svijetu. Inicijativa je „previše komplicirana”, „nedovoljno atraktivna”, „neučinkovita” i „nedovoljno poznata”, bile su neke od njih, kao i to da u cijelom procesu „ima malo povjerenja”. To su tek neka od ne baš laskavih mišljenja dionika iz civilnog društva, medija, akademske zajednice i administracije u vezi s europskom građanskom inicijativom.

Smatram da su te vrlo kritične ocjene obeshrabrujuće točne, ali i previše oprezne i umjerene u svojoj kritici. Demokracija zaslužuje da bude prevladavajući oblik vladavine u svijetu. Da bi se to postiglo, mi kao građani i kao birači diljem svijeta moramo stremiti dalje od onoga što sada imamo. 

To znači da treba učiniti više, a ne samo braniti se od straha, današnjih diktatora i njihovih kukavičkih klika. Moramo napraviti puno veći korak, a daljnji razvoj europske građanske inicijative bio bi upravo to.

Što imamo u postojećoj europskoj građanskoj inicijativi? Tri stvari. Pravo, instrument i alat koji nikada prije u povijesti nigdje nije postojao. Složen je i sveobuhvatno osmišljen, digitalan, izravno demokratski, transnacionalan, ima potpornu infrastrukturu i dobro se koristi. 

Europska građanska inicijativa uvedena je 2012. godine i otad se koristi, provodi i poboljšava, čime je postala dokaz da se demokratski prostor može proširiti i konsolidirati čak i u najtežim okolnostima.

Nadajmo se da će sljedeće godine, u svojoj 13. godini, to dijete koje smo toliko tetošili postati tvrdoglavi tinejdžer koji Europi i svijetu može pokazati za što je sposoban. Ta nam je svježa i divlja snaga potrebna kako bismo odlučno revitalizirali okoštali mentalitet nacionalnih država i birokratizirane strukture Europske unije. 

No treba biti jasan – nije nam potrebno konstantno izmišljanje novih demokratskih načina zajedničkog života koji se često nazivaju inovacijama. Umjesto toga se moramo posvetiti europskoj građanskoj inicijativi kako bismo se pobrinuli da ona na kraju ovog desetljeća postane punoljetna u 16. ili barem u 18. godini.  

Što to znači? Do 2028. ili 2030. moraju se dogoditi dvije važne promjene. Prvo, ovlasti europske građanske inicijative za utvrđivanje prioriteta moraju biti jednake ovlastima Europskog parlamenta. Drugim riječima, Europljani i Europljanke trebali bi moći predlagati zakonodavstvo i druge vladine mjere kao što to mogu izabrani zastupnici i zastupnice u Europskom parlamentu.

Drugo, građani EU-a trebali bi do kraja ovog desetljeća imati mogućnosti pokretanja ne samo zakonodavnih inicijativa, nego i pravo da pokrenu izjašnjavanje građana diljem Europe o bitnim pitanjima – drugim riječima, referendum. Paneuropski referendum nije nova ideja, ali je vrijeme za nju sada sazrelo zahvaljujući nastanku europske građanske inicijative i njezinu dosadašnjem funkcioniranju.

Ako se takva vrsta budućnosti može izgraditi oko europske građanske inicijative, ljudi će se u budućnosti osvrtati na taj instrument i na ovaj povijesni trenutak kao na jedno od najvećih demokratskih postignuća od uvođenja općeg i jednakog prava glasa u 20. stoljeću.