Tehnička granična vrijednost za izloženost azbestu trebala bi u konačnici biti niža od one koju Komisija trenutačno predlaže u nedavnoj direktivi o zaštiti radnika od opasnosti od izloženosti azbestu na radu, naveo je EGSO u mišljenju usvojenom na plenarnom zasjedanju u prosincu.

„Socijalni partneri mogu sniziti novu graničnu vrijednost koja će se primjenjivati u skladu s direktivom i poduzeti odgovarajuće mjere za daljnje smanjenje prisutnosti azbestnih vlakana na radnom mjestu”, naveo je EGSO u mišljenju „Zaštita od izloženosti azbestu na radu”.

EGSO smatra da bi u konačnici tehničku graničnu vrijednost, nakon razumnog prijelaznog razdoblja, trebalo postaviti na 0,001 vlakna/cm³.

„Pozdravljamo ambiciju Komisije da smanji učestalost raka i njezine konkretne napore da se izloženost azbestu na radu smanji na najmanju moguću mjeru. To je dobar temelj za dugoročni napredak prema nultoj toleranciji za izloženost azbestu, ali smatramo da bi EU trebao ići korak dalje od onoga što je predložila Komisija”, izjavila je izvjestiteljica za mišljenje EGSO-a Ellen Nygren.

„Ne postoji razina izloženosti azbestu za koju se može smatrati da sigurno isključuje rizik od raka. Unatoč tome što je na snazi zabrana upotrebe novog azbesta, radnici su i dalje na velikom broju radnih mjesta izloženi toj smrtonosnoj tvari”, upozorila je.
Prema podacima predstavljenima na nedavnom savjetovanju EGSO-a, u EU-u svake godine oko 90 370 osoba umre od raka povezanog s azbestom, što upućuje na potrebu za smanjenjem granične vrijednosti izloženosti.

Kako bi se postigao taj cilj, EGSO preporučuje osmišljavanje plana s dodatnim mjerama koje bi išle korak dalje od prijedloga Komisije. Te mjere uključuju financijsku potporu poduzećima i regijama koji inače ne bi mogli ostvariti taj cilj.
S obzirom na to da su mnogi ljudi možda izloženi azbestu, a da to i ne znaju, EGSO je pozvao Komisiju da putem svih mogućih kanala, uključujući medije, organizira informativnu kampanju kako bi javnost informirala o azbestu i njegovim štetnim učincima.

U slučaju stvarnog rizika ili sumnje na rizik od izloženosti toj tvari svi bi radnici trebali proći pretrage čije bi rezultate trebalo dokumentirati kako bi se osiguralo da se njihovo zdravlje prati na odgovarajući način svaki put kad promijene posao tijekom karijere. (ll)