Jarosław Pietras

Jarosław Pietras, bivši zamjenik glavnog pregovarača za pristupanje Poljske EU-u, razmatra posljedice proširenja od prije 20 godina i gospodarske i druge koristi koje je ono donijelo ne samo Poljskoj i drugim zemljama koje su postale članice već i EU-u u cjelini. Odluka o proširenju Europske unije 2004. bila je dokaz predanosti Unije jedinstvu, raznolikosti i solidarnosti. I danas se iz tog proširenja još uvijek mogu izvući vrijedne pouke za sve buduće pretpristupne pregovore. 

Nakon 20 godina prilično je jasno da pristupanje većine zemalja srednje Europe, Malte i Cipra EU-u nije predstavljalo samo „veliko proširenje” nego i povijesnu prekretnicu za cijelu Europsku uniju. Posljedice su bile dalekosežne, pogotovo za gospodarsku situaciju novoprimljenih zemalja.

Proširenje je znatno podiglo životni standard u zemljama srednje Europe. Svih osam srednjoeuropskih zemalja (Češka, Estonija, Latvija, Litva, Mađarska, Poljska, Slovačka i Slovenija) doživjelo je znatan porast pariteta kupovne moći i BDP-a po stanovniku, koji nikad ne bi mogle postići u toj mjeri da su ostale izvan EU-a. Statistički podaci o konkretnim koristima od integracije uvijek prikazuju prosječne vrijednosti. Čak i ako dobit nije bila ravnomjerno raspodijeljena među državama članicama i ako se u nekima situacija poboljšala znatno više nego u drugima, vrijedi napomenuti da su sve zemlje zabilježile znatna poboljšanja. Na primjer, Litva i Poljska izbile su u prvi plan i ostvarile najznačajnije koristi od članstva u EU-u, dok su zbog izazova s kojima su se suočavale, pogotovo zbog posljedica financijske krize 2008. Estonija i Slovenija napredovale manje.

Pristupanjem Europskoj uniji Poljska i druge srednjoeuropske države zakoračile su u novo doba gospodarskog blagostanja . Kao uspješni primjer postpristupnog razvoja posebno se ističe Poljska, koja je doživjela dotad nezabilježen gospodarski rast, a BDP joj se u razdoblju 2004. – 2022. udvostručio. I druge države članice u regiji zabilježile su sličan rast BDP-a po stanovniku, ali različitih stopa. Primjerice, Slovačka i Litva postigle su hvalevrijedan napredak i time dodatno smanjile razvojni jaz u odnosu na zapadnu Europu. Statistički podaci iz tog razdoblja govore o otpornosti i dinamičnosti jer su te zemlje iskoristile članstvo u EU-u za poticanje gospodarskog rasta i povećanje svoje globalne konkurentnosti. To veliko postignuće dokaz je transformativnog učinka integracije EU-a na gospodarstva svih novih država članica, do kojeg je došlo unatoč financijskoj krizi tijekom koje su nove članice EU-a ostvarile veće stope rasta od očekivanih.

Razdoblje nakon proširenja EU-a 2004. nije prošlo bez izazova. Na primjer, globalna financijska kriza iz 2008. izazvala je šokove u cijelom europskom gospodarstvu. To je stavilo na kušnju i stare i novointegrirane države članice. Unatoč negativnim učincima krize, nove članice EU-a pokazale su iznimnu otpornost i nadmašile početne projekcije rasta. Njihova sposobnost da prebrode teškoće i održe pozitivnu stopu rasta naglasila je snagu njihovih gospodarstava i koristi od integracije EU-a. Kriza je nametnula velike izazove, ali je tim zemljama istodobno pružila priliku da u potpunosti iskoriste snažne veze s europskim gospodarstvom. Tu se pokazalo koliko su nove države članice predane europskim vrijednostima i solidarnosti u teškim vremenima.

Tijekom cijelog pregovaračkog procesa poljsko civilno društvo bilo je snažni pokretač promjena i napretka. Organizacije civilnog društva, pokreti na lokalnoj razini i interesne skupine imali su ključnu ulogu u promicanju integracije EU-a i očuvanju demokratskih vrijednosti u Poljskoj. Neumorno su informirali javnost, mobilizirali potporu i pozivali čelnike na odgovornost, što je bilo ključno za oblikovanje javnog mnijenja i poticanje pozitivnih promjena. Aktivno surađujući s građanima, potičući dijalog i promičući transparentnost, poljsko civilno društvo pomoglo je osigurati da pregovarački proces bude uključiv i demokratski, i da zadovoljava potrebe građana i građanki. Tako su olakšali pristupanje Poljske EU-u, ali i ojačali temelje demokracije i civilnog društva u svojoj zemlji.

Odluka o proširenju Europske unije 2004. bila je dokaz predanosti Unije jedinstvu, raznolikosti i solidarnosti Prihvaćanjem većine zemalja srednje Europe, Malte i Cipra, EU je proširio svoj gospodarski potencijal, kulturno bogatstvo i geopolitički utjecaj. Pristupanje tih zemalja Uniji je donijelo nove perspektive, talente i mogućnosti, obogatilo njezinu raznolikost i ojačalo njezinu prisutnost na svjetskoj sceni, a s geopolitičkog stajališta ojačalo utjecaj i stabilnost EU-a jer je zemlje srednje i istočne Europe integriralo u njegov okvir za suradnju. Na institucijskoj razini diversificiralo je perspektive EU-a, produbilo njegovu integraciju i postavilo temelje za ujedinjeniju i otporniju uniju.

Iz iskustava stečenih proširenjem EU-a 2004. treba izvući vrijedne pouke, posebno u pogledu pregovaračkog procesa i priprema za pristupanje. Kad bih danas započinjao nešto slično, zalagao bih se za to da se u svim budućim pregovorima veći naglasak stavi na pretpristupne uvjete i mehanizme potpore, posebno u području upravljanja i vladavine prava. Ključno je osigurati da zemlje kandidatkinje prije pristupanja EU-u ispune potrebne kriterije i standarde kako bi se zaštitio integritet Unije i očuvale njezine vrijednosti. Isto tako, pružanje odgovarajuće potpore i pomoći zemljama kandidatkinjama tijekom pregovaračkog procesa ključno je za njihovu uspješnu integraciju i dugoročnu stabilnost unutar EU-a.

Glavna karakteristika pregovaračkog procesa za proširenje EU-a 2004. bila je zajednička predanost poticanju stabilnosti, demokracije i blagostanja u cijeloj Europi. Pregovori su bili vođeni željom da se ojačaju suradnja i solidarnost među europskim nacijama jer su i zemlje kandidatkinje i članice EU-a bile svjesne obostranih koristi proširenja. Iako su bili složeni i izazovni, pregovori su bili vođeni zajedničkom vizijom ujedinjene i prosperitetne Europe u kojoj svi narodi mogu zajedno napredovati u okviru Europske unije.

Dok zemlje kandidatkinje za članstvo u EU-u 2024. koračaju ka članstvu, treba na umu imati nekoliko ključnih pitanja. Prvo, prednost treba dati reformama koje su usklađene sa standardima i vrijednostima EU-a jer je to ključno za uspješnu integraciju i dugoročnu stabilnost unutar Unije. To uključuje jačanje demokratskih institucija, promicanje vladavine prava i zaštitu temeljnih prava i sloboda. Zatim, za neometan prijelaz u Uniju ključna je i proaktivna suradnja s postojećim članicama EU-a jer se njome zadobijaju povjerenje i podrška Pokazivanjem istinske predanosti europskim vrijednostima i suradnji zemlje kandidatkinje mogu utrti put ka svjetlijoj budućnosti u Europskoj uniji.

Jarosław Pietras gostujući je suradnik u Centru za europske studije „Wilfried Martens“ u Bruxellesu i gostujući profesor na Europskom koledžu u Brugesu.

Radio je za tim koji je pregovarao o pristupanju Poljske EU-u od 1998. (kada su pregovori započeli) do 2004. (kada je Poljska pristupila EU-u). Od 1990. do  2006. u rodnoj je Poljskoj obavljao funkcije državnog tajnika u Ministarstvu financija, državnog tajnika za europske poslove i voditelja Ureda Odbora za europske integracije, a od 2008. do 2020. kao glavni direktor u Vijeću Europske unije bio je zadužen za brojna područja politika (klimatske promjene, okoliš, promet, telekomunikacije, energetika, obrazovanje, kultura, audiovizualni sektor, mladi i sport). Doktorirao je ekonomiju na Sveučilištu u Varšavi i autor je brojnih publikacija o EU-u, održivosti i trgovinskim pitanjima, a bio je i stipendist Zaklade Fulbright i član odbora skupine za strateško promišljanje Bruegel (2008. – 2011.).