Piše: Pat Cox
Naš posebni gost, bivši predsjednik Europskog parlamenta Pat Cox, sjeća se velikog proširenja od prije 20 godina kao vremena velike nade kada je kontinent konačno udahnuo punim plućima i na istoku i na zapadu. I dok se Putinov mit o slavenskom bratstvu servira zajedno s eksplozijama balističkih projektila, EU je i dalje dobrovoljna unija slobodnih i suverenih naroda koja se temelji na ključnim vrijednostima kao što su poštovanje ljudskih prava, ravnopravnost i vladavina prava.
Događanje koje je irsko predsjedništvo Vijeća EU-a organiziralo u Dublinu 1. svibnja 2004. i svečanost dobrodošlice u Europskom parlamentu u Strasbourgu 3. svibnja 2004. za mene se politički, ali i emocionalno ističu kao iznimno pozitivni trenuci koji donose nadu i simboliziraju povratak kući, ponovno ujedinjenje i udah kontinenta punim plućima i na istoku i na zapadu. U Dublinu je Seamus Heaney pročitao svoju pjesmu Beacons at Bealtaine (Krijesovi u Bealtaineu) u kojoj izražava optimizam da bi to povijesno proširenje moglo „pokrenuti usne, pokrenuti um i rasplamsati nove misli”. U Strasbourgu je deset nacionalnih zastava novih država članica podignuto na goleme jarbole iz brodogradilišta u Gdanjsku, dar iz Poljske, a njihovo putovanje u Strasbourg, uz prisutnost Lecha Wałęse, simboliziralo je put od komunizma do slobode.
Naravno, taj je događaj za sve predstavljao vrhunac dugog i složenog procesa uzajamne pripreme koji je trajao dugi niz godina. Sve uključene strane osjetile su radost, ali i olakšanje zbog dostizanja cilja u tom političkom i postupovnom maratonu.
Uvjeren sam da je proširenje možda najmoćniji, najtransformativniji i najuspješniji politički instrument EU-a u posljednjih pet desetljeća. Moja zemlja, Irska, pridružila se u okviru prvog proširenja 1. siječnja 1973. kao najsiromašnija država/regija tadašnje Europske ekonomske zajednice. Pristup velikom tržištu, zajedno sa solidarnošću EU-a putem regionalnih i, kasnije, kohezijskih fondova u ranim desetljećima članstva, višim standardima rodne ravnopravnosti i politike zaštite okoliša, potporom mirovnom procesu u Sjevernoj Irskoj i priznavanjem iznimno zahtjevnih posljedica Brexita za Irsku, jedine države članice EU-a koja dijeli kopnenu granicu s Ujedinjenom Kraljevinom, sve je to donijelo posebno pozitivno iskustvo i ishod. Nije to bila mirna plovidba, naročito tijekom krize u europodručju, ali u konačnici je bila vrlo pozitivna.
Premda poštujem odluku Ujedinjene Kraljevine da napusti Uniju i istovremeno zbog nje žalim, ona je jasan dokaz da je EU dobrovoljna unija slobodnih i suverenih naroda koji mogu slobodno pristupiti i slobodno otići. Ono što je snažno u suprotnosti s Putinovim novoimperijalištičkim ratom protiv Ukrajine, u kojem se njegov mit o slavenskom bratstvu svakodnevno servira kroz topovske cijevi, eksplozijama balističkih projektila i smrtonosnim bespilotnim letjelicama.
Pristupanje Grčke, Portugala i Španjolske pridonijelo je njihovu ponovnom usponu kao uspješnih demokracija nastalih nakon diktature, kao i poboljšanju životnog standarda i kvalitete života.
Veliko proširenje od prije 20 godina zbog porasta ulaganja, trgovine i solidarnosti EU-a dovelo je do spektakularnog rasta u novim državama članicama, naročito u srednjoj i istočnoj Europi. Njihov BDP po stanovniku, prilagođen inflaciji i valuti, u prosjeku je tijekom dva desetljeća s manje od polovine prosjeka EU-a porastao na tri četvrtine rastućeg prosjeka EU-a. BDP Litve po stanovniku u tom se razdoblju utrostručio. Zdravstvo se poboljšalo, kao i obrazovanje, što je dovelo do napretka u kvaliteti života i životnom standardu. Poljoprivredna proizvodnja u cijeloj regiji udvostručila se. Ukratko, kao i u svim prethodnim proširenjima, pokazalo se da je to ishod od kojeg koristi imaju i države pristupnice i EU. To me čini optimistom u pogledu proširenja, ali ne i naivcem.
Razvoj događaja u Poljskoj posljednjih godina i u Mađarskoj još i sada pokazuje što se krije iza odstupanja od standarda EU-a u pogledu vladavine prava, slobode medija i poštovanja prava manjina: pristupanje EU-u smatra se sredstvom za postizanje blagostanja, ali ujedno postoji i averzija prema EU-u kao zajednici zajedničkih vrijednosti. Mađarski premijer svoju zemlju ponosno proglašava neliberalnom demokracijom. Bez obzira na margine tumačenja članka 2. UEU-a, očito je da to nije povelja za neliberalnu demokraciju. („Europska unija temelji se na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući i prava pripadnika manjina. Te su vrijednosti zajedničke državama članicama u društvu u kojem prevladavaju pluralizam, nediskriminacija, tolerancija, pravda, solidarnost i jednakost žena i muškaraca.”)
Taj tekst iz sporazuma o članstvu u EU-u uvršten je u sve ugovore o pristupanju i prihvatile su ga sve države pristupnice. Formula „zadržite svoje vrijednosti, ali novac nam šaljite” nije održiva osnova za uzajamno poštovanje, i to se ne smije zanemariti u sadašnjim državama kandidatkinjama koje se svim snagama pripremaju na moguće pristupanje EU-u. Očekujem da će kriteriji iz Kopenhagena imati važniju ulogu u budućim pregovorima i moguće je da će biti uneseni u klauzule ugovorâ o pristupanju kojima bi se EU-u omogućilo da se snažnije bori za obranu prava i vrijednosti. EU nije samo tržište, a materijalni napredak, iako je poželjan, nije jedini niti čak ključni razlog njegova postojanja.
Međutim, dosadašnji rezultati proširenja ukazuju na to da je ono u osnovi pozitivno za sve uključene strane, pa bi mu trebalo pristupiti u pozitivnom duhu. Države kandidatkinje morat će, svaka vlastitim tempom, proći znatne promjene. EU također mora odraditi svoj dio u smislu postupka donošenja odluka i proračunskog kapaciteta za apsorpciju novih država članica te u okviru pretpristupne pomoći. Nakon dodjele statusa države kandidatkinje i provođenja analitičkog pregleda Vijeće jednoglasno odlučuje o pregovaračkim okvirima, otvaranju po poglavljima, zaključivanju pregovora i eventualnom ugovoru o pristupanju. Ništa od toga nije jednostavno ni lako. Nadamo se da će sve države članice poštovati obvezu lojalne suradnje kako bi pomagale u obavljanju zadaća koje proizlaze iz Ugovora (članak 4. stavak 3. UEU-a).
Ukrajina je zaseban slučaj u smislu složenosti zbog svoje veličine, relativnog udjela poljoprivrede u BDP-u u usporedbi s prosjekom EU-a i usporedivog siromaštva u smislu BDP-a po stanovniku te, naravno, zbog rata i njegovih razornih posljedica. Pregovori mogu započeti. Ukrajina je već na putu prema integraciji na temelju Sporazuma o pridruživanju i detaljnog i sveobuhvatnog sporazuma o slobodnoj trgovini s EU-om. Ti bi se sporazumi s vremenom mogli postupno proširivati, ali će u konačnici ključan preduvjet za pristupanje biti trajni teritorijalni ishod i stabilan mir, u kojem članstvo u EU-u može imati ulogu. EU-u je na istočnom krilu potrebna stabilnost, a ne kaos, a primanje Ukrajine u konačnici je u zajedničkom interesu i u interesu Ukrajine.
Pat Cox, bivši predsjednik Europskog parlamenta (2002. – 2004.)
Pat Cox irski je političar i novinar. Bio je predsjednik Europskog parlamenta od 2002. do 2004. i predsjednik Međunarodnog europskog pokreta (2005. – 2011.). Od 2015. na čelu je Zaklade Jean Monnet za Europu. Također je europski koordinator za skandinavsko-mediteranski koridor osnovne mreže TEN-T (EU) i voditelj misije Europskog parlamenta za procjenu potreba i provedbu parlamentarne reforme Vrhovne Rade u Ukrajini. Na početku karijere radio je kao televizijski novinar za aktualne teme na RTE-u u Dublinu. Cox je 2004. osvojio međunarodnu nagradu „Karlo Veliki” u Aachenu zbog svoje predanosti proširenju Europske unije kao predsjednik Europskog parlamenta.
Manje