Zdravstvenoj krizi kojoj smo trenutačno svjedoci nema premca u europskoj i svjetskoj povijesti. Ona teško pogađa sve ljude u svim dijelovima zemaljske kugle i stavlja nas oči u oči s činjenicom da smo prolazna ljudska bića. Napao nas je mikroskopski organizam, no iako još nismo u stanju nadvladati ga, pobijedit ćemo.

U svojoj tisućljetnoj povijesti čovjek je danas prvi put prisiljen obavljati mnoge ljudske i društvene aktivnosti bez fizičkog kontakta, izoliran od drugih, bez neposrednih ljudskih odnosa. Morali smo naučiti živjeti „virtualno”, što će stubokom, antropološki promijeniti naš način egzistencije kao ljudi. Svijet se mijenja pa se i mi moramo promijeniti: moramo naučiti koristiti digitalne alate da se spojimo na video-sastanke, moramo naučiti komunicirati na drugačiji način, preko ekrana ili, ako se susrećemo uživo, održavanjem fizičke distance. I mobilnost se mijenja pa isprobavamo nova prijevozna sredstva kao što su romobili. To su samo neki od primjera promjene koja uvelike utječe na naše živote.

Izazov je naše generacije kako pristupiti svim tim problemima i pronaći rješenja.

Bez obzira na sve – ljudi smo, prilagodit ćemo se! Znamo da je ovo samo intermezzo u našoj dugoj povijesti i da ćemo se prije ili kasnije moći vratiti našoj izvornoj prirodi društvenih bića.

Na neki je način bilo tužno konstituirajuće plenarno zasjedanje novog sastava EGSO-a održati na daljinu. Mnogi dijele to mišljenje. Jednostavno nije isto ako nemamo mogućnost da se osobno upoznamo i upoznamo nove članove, da u pauzi odemo na kavu ili na čašu vina nakon napornog radnog dana. Naime, i to su važni trenuci, a socijalna interakcija u našem radnom okruženju ključna je da se bolje upoznamo i razmjenjujemo gledišta s kolegama s kojima moramo pregovarati i postići konsenzus u sastavljanju naših mišljenja.

Svjesni smo da te aktivnosti još neko vrijeme moramo odgoditi, ali prije ili kasnije opet ćemo moći živjeti našu ljudsku društvenost u punom smislu te riječi.