Radim za Savez švedskih poljoprivrednika, a na početku pandemije uložili smo mnogo truda kako bismo osigurali opskrbu hranom.

Savez je osmislio program za pomoć poljoprivrednicima. Ako se poljoprivrednik razboli, postoje skupine koje se mogu brinuti o životinjama ili preuzeti druge zadaće tijekom njegove bolesti. Program smo u vrlo kratkom roku pokrenuli u ožujku.

Savez također pomaže u povezivanju tražitelja zaposlenja i poljoprivrednika kojima treba radna snaga – primjerice, uzgajivač povrća ponudio je zaposlenje radnicima iz obližnjeg hotela koji se zatvorio. Imamo puno takvih primjera. Zahvaljujući inicijativama kao što je ova i činjenici da su brojni sezonski radnici iz drugih zemalja mogli doći u Švedsku, poljoprivredni i šumarski sektor, u kojem je u početku nedostajalo radne snage, sada su više ili manje osigurali potrebnu radnu snagu.

Brojna poljoprivredna gospodarstva, posebno uzgajivači povrća, morala su posaditi druge usjeve ove godine, a poduzeća u šumarskom sektoru morala su odgoditi određene aktivnosti. Međutim, poljoprivredni sektor (uključujući hortikulturu) u Švedskoj bio je sve u svemu manje pogođen nego u brojnim drugim europskim zemljama.

Naša organizacija smatra da trebamo iskazati solidarnost i izvan okvira poljoprivrede. Jedan od konkretnih primjera pomoći predstavlja doniranje plastičnih folija za grafoskop iz našeg ureda u Stockholmu u svrhu izrade zaštitnih vizira za zdravstvene djelatnike.

Osobno se smatram vrlo sretnom jer se nitko iz moje okoline nije zarazio COVID-om 19.

Mogu raditi od kuće kao i iz ureda. Ponekad čujem susjede u zgradi kako se svađaju i tada se sjetim svih onih koji nisu imali toliko sreće tijekom razdoblja ograničenog kretanja – onih koji su izgubili posao, djece koja nisu išla u školu i koja dugo nisu jela ručak u školi, obitelji koje žive u malim stanovima u kojima nema mjesta za rad i školsku zadaću.

Također, nedostaje mi moja obitelj, posebice moji roditelji, koji su već stariji. Nedostaju mi obične stvari, poput susreta s većim brojem ljudi u isto vrijeme. I naravno, nedostaju mi moj ured i moji kolege i kolegice.

Unatoč svoj patnji, gubicima i poteškoćama, vjerujem da nas je COVID-19 nešto naučio. Prije svega, naučio nas je da prihvatimo nesigurnost. Naviknuti smo bili planirati svoje živote, međutim pandemija nas je, osobito na početku, prisilila da promijenimo navike. Sada smo razvili nove navike, no još uvijek ne znamo koliko dugo će trajati ovo razdoblje nesigurnosti.

Kada sve ovo završi, prvo želim posjetit svoje i muževe roditelje. Sastala sam se sa svojim roditeljima na pikniku u parku, uz fizičku distancu, međutim radujem se trenutku kada ću se s njima moći družiti kao u dobrim starim vremenima.