Europa ovu tešku borbu nije shvatila dovoljno ozbiljno i kasno se u nju uključila. Preokretanje trenda rasta popularnosti krajnje desnice pokazalo se teškom zadaćom. Kad je 1945. nacističko-fašistički režim poražen, vjerovalo se da će ekstremistički pokreti izgubiti utjecaj i prostor za djelovanje. To se nije dogodilo. Demokratski model omogućio je krajnjoj desnici da preživi i da ponovno stekne snagu zbog ogorčenosti i nezadovoljstva ljudi. Krajnja desnica profitirala je od osamdeset godina tolerancije i pasivnosti europskih liberalnih demokracija. Hinila je da igra demokratsku igru, ali nikad nije odustala od svoje ambicije da uništi demokraciju iznutra, jednom kad stekne dovoljnu moć.

A nije daleko od cilja: pod okriljem onoga što naziva „nacionalnim suverenitetom” krajnja desnica već je došla na vlast u nekim zemljama, primjerice u Orbanovoj Mađarskoj i Ficovoj Slovačkoj. U Poljskoj je bila na vlasti osam godina zajedno s PiS-ovom vladom (Prawo i Sprawiedliwość, Pravo i pravednost) do nedavnih izbora u listopadu.

I u Europskoj uniji krajnja desnica pokušava nagristi demokraciju i dovesti do njezina kolapsa. Zahvaljujući razvoju informacijskih i komunikacijskih tehnologija u posljednjih trideset godina, putem digitalnih platformi i društvenih mreža, sposobnost interakcije neonacističkih i neofašističkih skupina drastično se povećala, a time i njihova vidljivost i snaga na globalnoj razini. Te skupine koriste slobodu govora u demokracijama kako bi širile i uporno isticale svoje ksenofobne i rasističke ideologije. Dogovaraju se o strategijama i mobiliziraju u realnom vremenu kako bi dovele u pitanje građanski poredak unutar kojeg djeluju. Činjenica je, međutim, da demokracija tim pokretima koji je pokušavaju uništiti pruža objektivne uvjete pogodne za njihov razvoj i društveni prodor, uključujući državno financiranje.

Krajnja desnica naišla je na plodno tlo za razvoj u Europi, uzmemo li u obzir da su neoliberalne politike i financijski kapitalizam utemeljen na reganizmu (Reaganomics) uzrokovali prekid napretka i socijalnog blagostanja srednje klase, amblem izgradnje Europe i njezina uspjeha. Neoliberalizam je deregulirao i zakočio gospodarski i društveni razvoj, doveo do pada realnog dohotka od rada u korist kapitala, smanjio socijalne potpore i javne usluge, a sektor stanovanja prepustio špekulantima nekretninama. Europske vlade žustro se natječu u prodaji zlatnih viza kleptokratima i oligarsima iz cijelog svijeta. Kriza tržišta i fiskalni damping, zbog kojih je natjecanje na unutarnjem tržištu nepravedno, slaba potpora malim i srednjim poduzećima iz Bruxellesa i Frankfurta, kao i slaba zaštita radnih mjesta i kupovna moć, povećali su nezadovoljstvo građana u Europi u posljednjih petnaest godina.

Upravo ta tragična politička pogreška odgovorna je za sve nižu izlaznost na europskim izborima i za sve veći broj zastupničkih mjesta krajnje desnice u Europskom parlamentu. Uskrsnuće nacističko-fašističke ideologije posljedica je mjera štednje usvojenih u Europi. Iako je taj model zaštitio financijski sustav, zakazao je na području gospodarske i fiskalne pravde te nije uspio riješiti probleme građana ni ispuniti njihove želje i očekivanja. To je dovelo do oživljavanja stare propagande supremacističkih i identitetskih ideologija, koje stalno vrebaju iz pozadine čekajući priliku da gurnu čovječanstvo na nižu razinu civilizacije. To raspirivanje kulturne i vjerske mržnje prisutno je danas u našim životima, na našim malim ekranima i društvenim mrežama nezaustavljivim širenjem dezinformacija. Poticanje straha i nesigurnosti kod građana, zastrašivanje islamizacijom, proglašenje kraja bijele nadmoći ili judeokršćanskog identiteta i demoniziranje romske zajednice kao ovisne o socijalnim potporama strategije su koje su nekada u svojem usponu na vlast koristili autoritarni diktatori ili vođe.

Europske vlade danas im dopuštaju da upiru prstom u „opasnost od imigracije” u Europi koja sve više stari, a koja nužno mora uvoziti dio svoje radne snage kako bi se održala i gospodarski rasla. I to unatoč činjenici da je broj izbjeglica i migranata koji danas stižu u EU nizak, zapravo manji od potreba europskog stanovništva i radne snage. Međutim, ksenofobna i rasistička retorika i dalje je prisutna u Europi, u kojoj još uvijek ne postoji siguran i učinkovit pravni okvir za prihvat i integraciju migranata, što sve samo pogoduje mafiji umiješanoj u trgovinu ljudima. Radnici migranti bili su od temeljne važnosti za obnovu poslijeratne Europe i izgradnju EU-a. Doprinos migranata i u sljedećim će desetljećima biti ključan za napredak Europe. Krajnja desnica svjesna je toga. Uostalom, mnogi njihovi sponzori koriste migrantsku radnu snagu u svojim industrijskim pogonima i poduzećima.

Ali ona će nastaviti igrati svoju igru, ulijevajući strah i manipulirajući savješću, kao i pasivnošću slabih i nestabilnih nacionalnih i europskih čelnika, koji nisu u stanju razviti stratešku viziju ili braniti naše vrijednosti i načela. Demokrati i zagovornici Europe mogu odgovoriti samo na jedan način: boriti se za naše vrijednosti. Za demokraciju, slobodu, dostojanstvo i mir u Europi.