Piše: Christian Moos

Zabrinutost zbog zlonamjernog utjecaja neprijateljskih država kao što je Rusija potpuno je opravdana. Zabilježeno je više primjera dodjele povoljnih zajmova strankama krajnje desnice, osiguravanja položaja u nadzornim odborima bivšim političarima, sklapanja unosnih ugovora s kontroverznim poduzetnicima i financiranja navodnih nevladinih organizacija.

Stoga moramo biti vrlo oprezni kod europskih izbora. Međutim, unatoč tome što su države članice dobile neke dobre preporuke, paket mjera za obranu demokracije donesen je prekasno. Kao prvo, Komisija je paket pokrenula sa zakašnjenjem. Zatim ga je početkom ljeta 2023. odgodila za više od pola godine zbog oštrih i prije svega jednoglasnih kritika zakonodavnog prijedloga koji je trebao biti dio paketa.

Bez obzira na to, paket objavljen u prosincu potvrdio je najgore strahove. Predloženom direktivom stigmatizirale bi se nevladine organizacije koje primaju sredstva od vlada zemalja koje nisu članice EU-a, kao što je SAD. Već i sam taj prijedlog služi kao opravdanje za autoritarne vlade koje zakonima o stranim agentima pokušavaju ušutkati svaku demokratsku oporbu.

Osim toga, definicije iz direktive nejasne su i postoje goleme rupe koje bi stvarni agenti Moskve mogli iskoristiti. Predstavnici organiziranog civilnog društva pitaju se zašto Komisija ne uspostavi opći registar transparentnosti koji bi obuhvaćao sve predstavnike interesnih skupina, koji bi bio u skladu s postojećim zakonima na nacionalnoj razini i koji bi stvorio jasnu i sigurnu pravnu osnovu za sve dionike.

Komisija bi trebala povući predloženu direktivu i kod njezine sljedeće verzije 2025. zauzeti sveobuhvatniji pristup koji ne ide u prilog neprijateljima demokracije.