Moja iskustva s ograničenjem kretanja podijeljena su, rekao bih. S jedne strane, rad od kuće omogućio mi je da s obitelji provodim više vremena no ikad. S druge strane, jednu sam sobu morao preurediti u ured. Sati i sati koje sam proveo u kući znali su me frustrirati, pa sam pokušao ubiti vrijeme omiljenim hobijem: slušanjem glazbe.

Nedostajala mi je interakcija sa studentima na predavanjima – inače sam sveučilišni profesor. Doduše, komunicirali smo putem aplikacija, Zooma ili Panopta, ali nije to isto kao i kad si u predavaonici.

S akademske točke gledišta, jedna od stvari koje sam naučio je sposobnost virtualne interakcije sa studentima, a iako fizičku prisutnost u predavaonici smatram boljom metodom poučavanja, kombinacija dviju metoda mogla bi se pokazati korisnom u budućnosti.

Sudjelovao sam i na nekoliko virtualnih sastanaka, koji su se uglavnom dobro odvijali, kao i da smo bili fizički prisutni. Ustvari, ne bih imao ništa protiv kad bi se neki sastanci i dalje održavali preko interneta, uključujući i neke sastanke EGSO-a.

Pored tih osobnih iskustava, tijekom ograničenja kretanja na vidjelo je izašlo nekoliko činjenica: neke gospodarske aktivnosti očito su neodržive, a druge manje otporne no što smo mislili. Stoga je (i to već dugo) potreban preustroj gospodarskih aktivnosti – što prije, to bolje. Ali posljedice COVID-a 19 i prelazak na otpornije i održivije gospodarstvo vjerojatno će biti bolni za mnoge.

Moram priznati da sam bio jedan od sretnijih jer sam se u otprilike samo tjedan dana mogao prebaciti na virtualna predavanja i interakciju sa studentima putem Zooma ili Panopta. Količina posla vjerojatno se povećala jer nisam morao putovati kao ranije. Osim toga, s kolegama i kolegicama sa sveučilišta i iz drugih ustanova i dalje sam se sastajao – virtualno.

Ali poznajem mnoge koji su morali obustaviti posao ili čija su radna mjesta čak ukinuta. Mnogi još uvijek primaju državnu potporu, ali ona je sve manja i uskoro će se u potpunosti prestati isplaćivati. Mnogi su izgubili posao, a njima će biti posebno teško pronaći zaposlenje, teže no što su ikad zamišljali. Nezaposlenost mladih, pa i onih akademski obrazovanih, vjerojatno će se povećati, a proći će barem nekoliko godina dok se gospodarstva ne približe razini iz 2019.

Budući da pripadam akademskoj zajednici, najvažniji će mi prioritet biti da nastavim pohađati konferencije na kojima se mogu sastajati s kolegicama i kolegama i raspravljati o ekonomskim temama od zajedničkog interesa. Sljedeći prioritet bit će druženje s malobrojnim ljubiteljima kvalitetnog zvuka koje poznajem ovdje na Malti te razmjena iskustava i znanja o audio-sustavima.