Kako ste doživjeli razdoblje ograničenja kretanja?

Bilo je to jedinstveno iskustvo, obilježeno velikom tjeskobom i navalama panike kada su mediji izvještavali o virusu koji se širio svijetom poput šumskog požara.

Istodobno se činilo kao da živimo u usporenom filmu u kojem se preko noći sve promijenilo i dovelo nas u „novu normalu“.

Pretinac e-pošte moje organizacije bio je zatrpan porukama članova i učitelja koji su se osjećali izgubljeno i tražili podršku. Uspostavili smo internetsku stranicu s informacijama o COVID-u 19, s preporukama, pravnim savjetima i drugim korisnim informacijama, i stranicu s idejama za učenje na daljinu sa savjetima i alatima za e-nastavu i e-učenje.

To nam je davalo energiju jer smo znali da se mnogi oslanjaju na nas i ovise o nama.

Što vam je nedostajalo u tom teškom razdoblju?

Susreti s prijateljima i kolegama, a ponajviše najbližima.

Na primjer, na Uskrs. Tradicionalno, Uskrs provodimo u krugu obitelji i rodbine. Ove smo godine bojali pisanice i kuhali posebna jela kao i obično, ali u našoj proslavi nije bilo svečanog ozračja.

Bili smo zahvalni što možemo ili vježbati, sami ili s članovima obitelji, i koristila sam svaku priliku za to. 

Što možemo naučiti iz tog razdoblja ograničenja kretanja?

Tijekom tog razdoblja razvili smo nove prakse jer smo bili više okrenuti internetu. Vidjet ćemo hoće li nam to postati uobičajen način rada i komunikacije i hoće li se promijeniti učestalost i trajanje naših sastanaka s kolegama i druženja s prijateljima.

Karantena je djelomice bila i obrazovni eksperiment, u kojem se testirao uspjeh učenika u nastavi koja se odvija putem interneta umjesto u fizičkim učionicama. Nažalost, povećala se i nejednakost i još ćemo vidjeti može li se škole vratiti na staro nakon ove krize.

Postalo je jasno da digitalni pomak uključuje rizik od diskriminacije na temelju dobi, širenja teorija zavjere i porasta lažnih vijesti jer ljudi nastoje pronaći odgovore na važna pitanja: što se to događa, iz kojih razloga i tko je odgovoran? S druge strane, tehnologija danas omogućuje praćenje svih ljudi u svakom trenutku. Kako bi to moglo utjecati na naš osobni život? Ne bismo smjeli biti dovedeni u poziciju da moramo birati između privatnosti i zdravlja.

Dobra strana ograničenja kretanja bila je da prekid ljudske aktivnosti pozitivno utječe na klimatske promjene i da bi smanjenje emisija ugljika i promjene u stavu ljudi mogle postati stvarnost.

Čemu se mogu nadati oni čija su radna mjesta ugrožena?

Prekid aktivnosti neravnomjerno je utjecao na radnike. Oni čiji poslovi nisu bili ključni i/ili se nisu mogli obavljati od kuće suočili su se s najvećim gubitkom dohotka i izgubili su najviše radnih mjesta.

Nesigurnost radnih mjesta i plaće u korelaciji su s razinom obrazovanja tako da moramo ojačati sustave obrazovanja i osposobljavanja te osigurati potrebno usavršavanje i prekvalifikaciju za svakoga kome je to potrebno. Moramo osigurati da iz ove krize izađemo jači i bolje pripremljeni za budućnost, što nam god ona donosi.

Ima li još nekih ljudi koje biste voljeli vidjeti, ali još niste mogli?

Moje prijatelje i kolege iz inozemstva. Jedva čekam da ih opet vidim i radim s njima a da se ne moramo brinuti o maskama, držanju razmaka i dezinfekcijskim sredstvima.

Litva je iznimno uspješno ne samo usporila već i doslovce zaustavila širenje pandemije. Naš društveni život ponovno se (gotovo) vratio u normalu. No u nekim zemljama stanje ne izgleda tako stabilno. Nadam se da će se i ondje uskoro poboljšati.

U ovoj su karanteni ljudi, ako išta, barem imali vremena napuniti baterije i razmisliti o tome koliko su važni naši odnosi.