Skupina radnika EGSO-a

Konferencija o budućnosti Europe doista je posebna prilika i ključan trenutak za prijeko potrebno stvaranje istinske europske javne sfere. Za njezin je uspjeh od presudne važnosti doprijeti do građana i građanki i surađivati s civilnim društvom, sindikatima i poslovnim organizacijama. Pitanja o kojima će se raspravljati, od europske demokracije do socijalne pravde, od radnih mjesta do okoliša, od migracija do klimatskih promjena, ključni su izazovi sadašnjice i budućnosti za naš kontinent i naše zemlje.

Takav ambiciozan dnevni red stvara velika očekivanja, i to s dobrim razlogom. Međutim, nada je dvosjekli mač i, ako se te velike teme ne pretvore u prave rasprave i praktične prijedloge, ako se ne uspije uključiti građane i građanke izvan briselskog mikrokozmosa i surađivati s građanima i radnicima diljem Europe, nada brzo može prijeći u razočaranje. To bi moglo pridonijeti ozračju nezadovoljstva koje se očituje u porastu ekstremizma i populizma. Politička rasprava dugotrajan je proces, posebno ako se od građana traži da raspravljaju o vrlo složenim pitanjima. Isto tako, kao što smo već istaknuli, riječ je o dobroj prilici, ali kratko razdoblje predviđeno za cijelu konferenciju, kao i njezin sažet sadržaj koji je zasad dostupan, u kojem se tek u kratkim crtama izlaže uvodna plenarna sjednica, upozorava nas na opasnost da konferencija rezultira tek nizom općih ideja i izjava.

Temeljni su dio konferencije paneli građana i građanki, nasumično odabranih iz svih država članica kako bi bili reprezentativan uzorak našeg građanstva. Međutim, prvi panel održava se u rujnu, a još uvijek nema informacija o tome o čemu će se točno raspravljati jer rezultati prvog privremenog izvješća, koje priprema vanjski izvođač na temelju internetskih doprinosa, tek trebaju biti objavljeni. Tu zasigurno ima potencijala za uključivanje vanjskih ideja u političku raspravu, ali postoji i rizik da se raspravlja o previše različitih pitanja ili da se zanemare glavna pitanja, ovisno o sudjelovanju na internetu u prošlim mjesecima i kriterijima vanjskog izvođača. Budući da je kraj konferencije zakazan za ožujak i da su za svaki panel predviđena samo tri sastanka, opasnost od neučinkovitosti doista je vrlo stvarna. Još jedno temeljno pitanje, osobito o reprezentativnoj strani političkog procesa, jest pitanje plenarnih radnih skupina konferencije o budućnosti Europe i plenarnih sjednica u kojima će sudjelovati članovi i članice EGSO-a. Njihov je početak sve bliže, a još nema nikakvih informacija, osim naziva skupina.

Kako bi se iskoristio njezin puni potencijal i kako bi imala odjeka izvan briselskog mikrokozmosa, konferencija mora iznjedriti konkretna stajališta i prijedloge i omogućiti proces rasprave te suradnju reprezentativne i participativne strane demokracije. Kao sindikalisti učinit ćemo sve što je u našoj moći kako bismo to ostvarili i osigurali da građani i građanke, kao i radnici i radnice budu na prvom mjestu, no da bi to uspjelo, protok informacija treba postati transparentniji, a možda će biti potrebno i dodatno vrijeme. (ppr)