Dok smo slavili Novu godinu s prijateljima i obitelji, jedni drugima čestitali i pravili planove za 2022., nitko u svijetu nije očekivao da će nam se život tako dramatično promijeniti samo nekoliko mjeseci kasnije.

Ukrajina je 2014. prvi put od svoje neovisnosti vidjela lice rata.

Tijekom Revolucije dostojanstva na glavnom trgu, Trgu neovisnosti Majdan, ubijeno je više od 100 ljudi. Zatim je došlo do invazije na Donbas i pripojenja Krima. Ukrajinsko civilno društvo znatno se promijenilo 2014.: volonteri su otišli na prvu crtu, pomažući interno raseljenim osobama i podupirući ozlijeđene vojnike. Mislili smo da su to najmračniji dani naše povijesti, ali bili smo u krivu.

Godine 2014. podvojenost našeg društva oko pitanja trebamo li se pridružiti EU-u ili ne takoreći je nestala. Posljednje ispitivanje javnog mnijenja prije invazije u veljači 2022. pokazalo je da je značajnih 68 % Ukrajinaca podržavalo članstvo Ukrajine u EU-u; podrška je narasla na 86 % neposredno nakon invazije i dostigla 91 % do kraja ožujka, što je apsolutni rekord.

Ta masovna podrška reakcija je na pomoć civilnog društva EU-a. Ono se smjesta mobiliziralo i natjeralo vlade EU-a na donošenje brzih odluka. Uloga volontera, koji su se aktivirali od prvih trenutaka invazije, bila je golema. Njihova supermoć je u tome da mogu brzo pronaći rješenja za sve probleme, od streljiva i dronova do lijekova i odjeće za izbjeglice. Val prosvjeda i more žuto-plavih zastava koje su se vijorile po cijeloj Europskoj uniji bili su nevjerojatni. Dok smo se skrivali u skloništima, crpili smo snagu iz slika ljudi koji su davali podršku Ukrajini širom svijeta.

Većina naših partnera nazvala nas je čim su saznali za masovne zračne napade po cijeloj Ukrajini i pitala kako nam mogu pomoći. Primili smo veliku pomoć, ali treba nam još više.

Vojsci su potrebna inovativna rješenja i tehnologije da dobije bitku; liječnicima svih specijalizacija potrebna je suvremena oprema i osoblje kako bi se pomoglo ozlijeđenim vojnicima i civilima; volonterima je potrebno još više kontakata diljem svijeta itd.

Ali potrebna nam je i strateška vizija procesa oporavka u Ukrajini, i tu su od ključnog značenja zajednički napori cijelog demokratskog svijeta za izgradnju snažne i sigurne države te razvoj inovativnih rješenja u građevinarstvu, organizaciji infrastrukture, potpori poduzećima i znanstvenicima te za jačanje snage institucija na različitim razinama.

I Ukrajinci i EU izvukli su vrlo jasne pouke iz ovog rata:

-    Neke situacije iziskuju hitna rješenja, osobito kad je riječ o zajedničkim sigurnosnim problemima.
Rat je počeo 2014. i Ukrajinci već osam godina objašnjavaju zašto je opasno održavati tijesne odnose s Rusijom i biti ovisan o ruskim izvorima energije i drugim proizvodima države koja svoje prihode upotrebljava za terorizam i masovna ubojstva. Ipak, ni Ukrajina ni EU nisu bili spremni na takvu okrutnu i sveobuhvatnu invaziju jer bi u protivnom obje bile odlučnije. Bi li došlo do invazije da su sankcije uvedene 2014. bile oštre kao one uvedene 2022.?

-    Rat 2022. istodobno je i rat inovacijama i tehnologijama. Ako povećamo energetsku učinkovitost, diversificiramo izvore energije, pronađemo nova digitalna rješenja, razvijemo svemirske tehnologije, poboljšamo upravljanje našim prirodnim resursima itd., naša razina neovisnosti i sigurnosti sigurno će biti viša nego sada kad se sve države suočavaju s ozbiljnom krizom.

Ako shvatimo koliko je važan brz odgovor političara, diplomata, vojnih sila, volontera i civilnog društva, na putu smo da dobijemo bitku. Još uvijek je potrebna golema potpora, ali i motivacija je svakim danom sve veća.

Mi Ukrajinci dokazali smo da su naše glavne vrijednosti ljudsko dostojanstvo, sloboda, demokracija, jednakost, pravna država i ljudska prava. Dosad nije bilo hitnog postupka za pristupanje Europskoj uniji, ali Ukrajina je u izvanrednom položaju i možda je vrijeme da se porazmisli o postupku.

Mi Ukrajinci potpuno smo svjesni koliko nas posla čeka ako želimo članstvo u EU-u. Naša se snaga krije u motivaciji da izgradimo slobodnu državu i uspostavimo partnerstva s onima koji su nam pružili podršku kad nam je bilo najteže. Zato ustrajemo, vjerujemo u našu vojsku i u viziju države blagostanja.

Nadija Afanasjeva, ravnateljica ukrajinskog Instituta za međunarodnu politiku u Kijivu