Hanna Jarzabek, španjolsko-poljska dokumentarna fotografkinja i kandidatkinja za nagradu „Impact Award 2024” fonda „Istraživačko novinarstvo za Europu” (IJ4EU), prikazuje teško stanje na poljsko-bjeloruskoj granici, na kojoj tisuće izbjeglica pokušavaju prijeći Belovešku šumu prozvanu „Džungla”.

Hanna Jarzabek

Od studenoga 2021. tisuće izbjeglica, prvenstveno iz bliskoistočnih i afričkih zemalja, pokušavaju prijeći Belovešku šumu, posljednju preostalu prašumu u Europi, koja se nalazi duž granice između Poljske i Bjelorusije. Ta šuma, koju neki izbjeglice nazivaju „Džunglom”, opasno je i zahtjevno mjesto, posebno za one koji nisu upoznati s oštrim klimatskim uvjetima sjeveroistočne Europe. Mnogi izbjeglice dugo zapnu u toj šumi i suočavaju se s ekstremnim uvjetima kao što su nedostatak hrane i vode, a tijekom zime i velik rizik od hipotermije i smrti. Ako ih uhvate službenici i službenice graničnog nadzora, obično su prisiljeni vratiti se na drugu stranu granice, što znači da ostaju u šumi s bjeloruske strane, često noću, bez svjedoka i s uništenim telefonima da bi im se onemogućila komunikacija s vanjskim svijetom. Takvo prisilno vraćanje, poznato pod nazivom odgurivanje, odvija se čak i u najtežim uvjetima, bez iznimaka za trudnice ili osobe kojima prijeti hipotermija, koje se svejedno protjeruju na bjelorusko državno područje. Neki od izbjeglica izjavili su da su takvom odgurivanju bili izloženi u više navrata, neki čak i do 17 puta.

Prethodna poljska vlada na granici je izgradila zid s pojačanim temeljima i žilet-žicom na vrhu. Slično kao i na drugim mjestima s izgrađenim preprekama, taj zid ne sprječava ljude da pokušaju ući u Europu, već ih izlaže teškim ozljedama. Da bi otkrili kretanje izbjeglica i humanitarnog osoblja, službenici i službenice graničnog nadzora u šumi su postavili i foto-zamke. S obzirom na to da ne postoje izbjeglički kampovi, izbjeglice se skrivaju u šumi kako bi izbjegli prisilno vraćanje u Bjelorusiju, a sve veća prisutnost vojske otežava pristup humanitarnoj pomoći.

Pružanje humanitarne pomoći na toj granici izrazito je izazovno od samoga početka. Nakon što je vlada krajnje desnice u listopadu 2023. izgubila vlast, javila se nada da će se migracijska politika promijeniti, ali nastavili su se nasilje, vraćanja i ograničen pristup zdravstvenoj skrbi. Liječnici bez granica trenutačno pružaju zdravstvenu skrb duž granice od 400 kilometara sa samo troje zaposlenika koji rade na nepuno radno vrijeme. Za razliku od drugih pograničnih regija sa sličnim migracijskim tokovima, ta organizacija ondje nema stalnu bazu. Njezino osoblje radi u teškim uvjetima, često pomoć pruža u mraku i nema odgovarajuću opremu za postavljanje točnih dijagnoza. Liječenje, primjerice intravenske infuzije tijekom noći ili pružanje hitne medicinske pomoći u teškim slučajevima kao što su spontani pobačaji, moraju prilagoditi uvjetima rada u šumi.

Zbog izgradnje zida, osim zdravstvenih problema, sada nailaze i na razne vrste prijeloma jer ljudi koji ga pokušavaju prijeći ponekad padaju s visine i do 5 metara. Za neke su prijelome potrebne složene operacije i mjeseci oporavka. U tim je slučajevima, kao i u slučajevima hipotermije, jedino rješenje pozvati hitnu pomoć, a poznato je da će službenik ili službenica graničnog nadzora tijekom boravka u bolnici tu osobu uhititi i držati je pod nadzorom. Nakon napuštanja bolnice službenici i službenice graničnog nadzora prema vlastitim kriterijima odlučuju hoće li tu osobu poslati u prihvatni centar za strance otvorenog ili zatvorenog tipa. Prema onome što mi je reklo nekoliko ispitanika, postojale su situacije u kojima su službenici graničnog nadzora neke izbjeglice, nakon njihova boravka u bolnici, prevezli natrag u šumu i prisilno vratili na bjelorusku stranu. Priča bi tada počela ispočetka.

Posljednjih mjeseci povećala se i količina vojske stacionirane na poljsko-bjeloruskoj granici, što je odraz sve većih napetosti u toj regiji. U lipnju 2024. jedan je migrant na granici nožem napao poljskog vojnika, koji je kasnije preminuo od pretrpljenih ozljeda. Stoga je nova vlada pojačala svoju antimigracijsku kampanju i donijela zakon kojim se vojnicima dopušta upotreba oružja kad god to smatraju potrebnim, a pritom ne moraju odgovarati za posljedice svoga djelovanja. Ta odluka izaziva veliku zabrinutost, posebno s obzirom na dosadašnje uznemirujuće incidente koji su uključivali uporabu sile. Jedan je sirijski izbjeglica, na primjer, u listopadu 2023. usred bijela dana ustrijeljen sleđa i zadobio je teške ozljede. Slično tome, u studenome 2023. humanitarni volonteri i volonterke izvijestili su da su službenici i službenice graničnog nadzora bez prethodnog upozorenja pucali u njihovom smjeru. Incident se dogodio dok su volonteri i volonterke pokušavali pružiti potrebnu pomoć. Postoji rizik da će takve opasne prakse zbog novog zakona postati uobičajene, a ujedno se i stvara ozračje nekažnjavanja, čime se dodatno ugrožavaju i izbjeglice i osobe koje im pružaju humanitarnu pomoć. Takvom se politikom vojnicima daju neograničene ovlasti i na taj način ugrožavaju temeljna ljudska prava, što bi, u već nestabilnoj pograničnoj regiji, moglo dovesti do eskalacije nasilja.

Donald Tusk nastoji stvoriti sliku da je njegova vlada otvorenija i osjetljivija na pitanje ljudskih prava, ali ona nastavlja diskurs prethodne vlasti i migrante na toj granici prikazuje kao prijetnju poljskom društvu, dehumanizira ih i naziva teroristima ili kriminalcima. Prethodna vlada ujedno je pokušala humanitarno osoblje prikazati kao pomagače u trgovini ljudima, što je kazneno djelo kažnjivo kaznom zatvora do osam godina. Čini se da će vlada Donalda Tuska nastaviti takvu politiku. Suđenje petero humanitarnih volontera, koji su 2022. pomagali jednoj obitelji iz Iraka i jednoj osobi iz Egipta, počinje 28. siječnja 2025. Prijeti im upravo ta stroga kazna.

Osim toga, nedavno (u listopadu 2024.) najavljena migracijska politika ne daje puno razloga za optimizam. Tampon-zona, koja je uvedena prošlog srpnja, i dalje je na snazi, čime se humanitarnim organizacijama, uključujući Liječnike bez granica, i novinarima, znatno ograničava pristup. Na taj se način ometaju isporuka pomoći izbjeglicama i dokumentiranje kršenja ljudskih prava od strane poljskih vlasti.

Međutim, najsporniji aspekt te politike jest plan za ukidanje prava na azil na toj granici, što je mjera koja je u očitoj suprotnosti s poštovanjem temeljnih ljudskih prava priznatih u cijeloj Europi. Osim toga, ta će politika imati dalekosežne posljedice za lokalno stanovništvo u pograničnom području, a osmišljena je bez prethodnog savjetovanja s njima i humanitarnim organizacijama. Humanitarne organizacije, koje neumorno rade na pružanju pomoći, stekle su dragocjeno znanje o toj situaciji, potrebama izbjeglica koji pokušavaju prijeći granicu i izazovima s kojima se suočavaju. Zanemarivanjem njihova uvida ne samo da se potkopavaju humanitarni napori već bi se moglo i pogoršati ionako teško stanje.

Ova istraživačka reportaža provedena je uz potporu bespovratnih sredstava iz fonda „Istraživačko novinarstvo za Europu” (IJ4EU).

Hanna Jarzabek je španjolsko-poljska dokumentarna fotografkinja sa sjedištem u Madridu. Studirala je političke znanosti i radila kao politička analitičarka za agencije UN-a. U svom se radu bavi temama diskriminacije, rodnog identiteta, seksualne raznolikosti i migracijskih tokova duž istočne granice EU-a, kojima pristupa s razumijevanjem i poštovanjem. Njezine radove objavljuju velike medijske kuće kao što su El País i Newsweek Japan, a oni se izlažu i na međunarodnim izložbama. Dobila je brojne nagrade, među kojima ističemo kandidaturu za nagradu „Impact Award 2024” fonda „Istraživačko novinarstvo za Europu” i nagradu Leica Oskar Barnack 2023.

Fotografija u okviru projekta „Džungla”:

Rovovsko stopalo, gljivična infekcija koja zahvaća stopala, jedan je od najčešćih zdravstvenih problema među izbjeglicama koji pokušavaju prijeći Belovešku šumu (listopad 2022.).