EU i države članice trebaju provesti mjere kako bi se poboljšao život osoba koje pružaju dugotrajnu skrb članovima obitelji s invaliditetom ili kroničnim ili degenerativnim oboljenjima, ustvrdio je EGSO u samoinicijativnom mišljenju „Uloga članova obitelji koji brinu o osobama s invaliditetom i starijim osobama”, usvojenom na plenarnom zasjedanju u listopadu.

Izvjestitelj za mišljenje Pietro Vittorio Barbieri izjavio je da bi sve mjere trebali zajednički poduzimati oblikovatelji politika, poslodavci (putem socijalnog dijaloga) te pružatelji skrbi u obitelji i organizacije koje ih predstavljaju.

„Prvo treba prepoznati vrijednost njihova rada i dati im priliku da iznesu svoje mišljenje o pomoći koju pružaju. Drugi je korak osigurati usluge stanovanja i potporu kako bi se izbjegla izolacija, marginalizacija i psihofizička preopterećenost. Ako zemlje mogu jamčiti pružanje određenih usluga, time će se, naravno, smanjiti opterećenje za članove obitelji.”

Takvim mjerama osigurale bi se i odgovarajuće usluge zdravstvene zaštite, uključujući preventivnu zdravstvenu skrb za pružatelje skrbi u obitelji, kao i osposobljavanje o tome kako se brinuti o vlastitom zdravlju. Potrebne su i potpora stanovanju i usluge kućne njege (u skladu sa zdravstvenim i medicinskim potrebama), kao i psihološka potpora za pružatelja skrbi i obitelj.

EGSO ujedno poziva države članice da razmotre alternativne oblike redovite plaće, uključujući financijsku potporu, za pružatelje skrbi u obitelji koji riskiraju osiromašenje jer su prisiljeni napustiti plaćeno zaposlenje ili skratiti svoje radno vrijeme.
Također bi trebalo potaknuti poslodavce da zaposlenicima koji dugotrajno skrbe o članovima obitelji pruže fleksibilne radne uvjete i naknade koje premašuju minimalne zahtjeve propisane na nacionalnoj razini.

Pandemija bolesti COVID-19 vjerojatno je pogoršala situaciju u kojoj se nalaze brojni pružatelji skrbi u obitelji, ali nema dovoljno ažuriranih informacija o točnim razmjerima tog problema, što koči napore da se on riješi. (ll)